Šta se krije iza našeg Ega?

by Jelena

Postojanje se mora osetiti. O njemu se ne može razmišljati. Ego ne zna za njega jer se Ego sastoji od misli.

Ekart Tol, Nova Zemlja

Koliko god radila na sebi, da bih mogla da dostignem unutrašnji mir i spoznam sebe, moram da budem u stanju da razdvojim svoje misli od unutrašnjeg JA. Čitajuci knjige, a ponajviše Ekart Tola, razumela sam da je Ego baš to – naše misli. On je vrlo lukav u svojoj manifestaciji. Pojavljuje se u različitim oblicima.

Jednoga dana se jedan vrlo uticajan japanski političar uputio u Zen hram da poseti učitelja meditacije i joge. Upitao ga je:

„Možete li da mi objasnite šta je to Ego?“

„Kakvo je to glupo pitanje?“ – Odgovorio je učitelj.

Političar se osetio uvredjenim i odmah ljutito uzviknuo:

„Znate li vi ko sam ja?! Kako se usudjujete da tako razgovarate sa mnom?!“

„Eto, to je Ego.“ – Mirno mu je odgovorio učitelj.

Prvo što sam naučila je da svi imamo Ego i da on nije nužno loš kao što smo naučeni da verujemo. Ali, ako ne razumemo razliku izmedju Ega i Višeg JA, onda Ego može da bude opasan jer preuzima potpunu kontrolu nad našim delima.

Ego nije pogrešan, on je jednostavno nesvestan. Kada uvidite Ego unutar sebe, počinjete da se izdižete iznad njega. Nemojte Ego shvatati preterano ozbiljno. Kada opazite egoično ponašanje kod sebe, nasmešite se. Ponekad možete i da se smejete tome. Kako čovečanstvo može da bude obmanuto njime toliko dugo? I iznad svega, budite svesni da Ego nije nešto lično. Ne predstavlja vas. Ako mislite da je Ego vaš lični problem, onda je Ego još izraženiji kod vas. 

Ekart Tol, Nova Zemlja

Sama svest je ono što nas odvaja od identifikacije sa našim mislima, stvarima, delima. Zbog toga je meditacija toliko korisna svima kako bi spoznali sreću duboko u nama, a ne samo na površini gde se krije materijalni svet i gde zavisimo od tudjih mišljenja, pažnje ili ljubavi.

Razumevanje i prihvatanje našeg Ega nam pomaže da svakodnevno treniramo naše duhovne mišiće. Kako bi živeli život sa svrhom, potrebna nam je potpuna prisutnost jer u suprotnom Ego će nastaviti da nas vodi kroz život.

Ko smo mi?

Verujem da su vas mnogo puta u različitim situacijama pitali da se predstavite. Tada mi često pribegnemo sledećim opisima u zavisnosti od toga koja uloga je najprikladnija za datu okolnost: majka, otac, žena, muškarac, kolega, profesor, doktor, direktor, osnivač, diplomirani inženjer, doktor nauka, Srbin, Hrvat, Amerikanac, vegan, youtuber, bloger, pevač, glumac, sportista, student…

Medjutim, da li bilo koja od tih titula može u potpunosti da opiše našu suštinu? Da li smo mi ipak nešto više od toga? I ako jesmo, ko smo mi?

Naš Ego traži da se definišemo, da budemo uokvireni. On traži da mi imamo prošlost, budućnost, da znamo odakle smo došli, koliko imamo prijatelja, novca..

Međutim, mi u tome ne pronalazimo ispunjenje i trajno zadovoljstvo, pa se često desi da nakon godina iluzije i identifikacije sa našom profesijom, nacionalnošću, polom, privatnim statusom, telom… shvatimo da to nije ono što smo mi u suštini. Onda počnemo da se pitamo „Ko smo u stvari mi?

Ekart govori kako je najbolje stanje ono kada shvatimo da mi nismo ništa od svih tih prolaznih uloga. Kada nije bitno ko smo mi, već je bitno da znamo da jesmo. Da postojimo.

Opisao je situaciju kada je izgubio svoje roditelje u razmaku od samo par meseci. Na bdenju je prišao njihovim beživotnim telima i shvatio da to nisu više njegovi roditelji. Da oni nikada nisu bili ta tela. Da ono što su oni bili, ta njihova suština, je otišla negde dalje.

Mislim, dakle postojim?

Naše misli se neprestano smenjuju. Mi se raspravljamo, objašnjavamo, žalimo, pevamo, kritikujemo, prisećamo…sve u našoj glavi, sami sa sobom.

Ljudi koji pričaju naglas sami sa sobom su u glavnom proglašeni ludim. Medjutim, da li taj glas koji nam stalno priča, s kojim se vrlo često i poistovećujemo i koji nas ubedjuje da smo u pravu, da zaslužujemo više, bolje, da nešto nije fer… da li smo to stvarno mi? I da li smo mi manje ludi od onih što pričaju na glas?

Nekad su moje misli u glavi sposobne da preuveličaju najobičniju situaciju i naprave problem nesamerljivih razmera. Iz glave umem da vodim Treći svetski rat. Medjutim, kako sve to ponovim naglas, ostanem potpuno zbunjena koliko to nema smisla i koliko preterujem.

Život nije toliko ozbiljan koliko ga um čini takvim.

Ekart Tol, Nova Zemlja

Marketing i biznis na usluzi Ega

Moje Master studije su bile na temu stvaranja luksuznih brendova. Kako kreirati nedodirljiv brend i pozicionirati ga na tržištu tako da je cena sasvim opravdano visoka i nedostižna. Kako učiniti brend toliko posebnim da i oni koji ne mogu da ga priušte budu spremni da preplate i one „osnovne“ proizvode poput parfema, naočara ili majice sa velikim logoom sve sa željom da pripadaju eliti posebnih.

Svaki luksuzni brend mora da ima dugu istoriju, dirljivu priču jedne porodice koja se prenosi s generacije na generaciju. Vrlo je bitno da prepoznamo ručni rad, vreme utrošeno na izradu, kompleksnost izrade, limitiranu količinu i dostupnost… To sve podiže cenu proizvoda i čini ga poželjnijim i nedostižnim. Kao brend menadžeri, mi gradimo imidž jednog brenda. Ko je naš kupac, kako on izgleda, kako se ponaša, ko su mu prijatelji, kojim se poslom bavi, kakve stvari voli, gde živi… Kada neko kupi proizvode našeg brenda, on ili je baš ta osoba, ili želi da bude ta osoba.

U velikom broju slučajeva ne kupujete proizvod nego “pojačivač identiteta”. Firmirani predmeti su pre svega kolektivni identiteti koje prihvatate.

Ekart Tol, Nova Zemlja

I sada se verovatno pitate kakve to veze ima sa Egom?

Imam, dakle vredim?

Ako ne verujemo da je naša lična priča dovoljno bitna ili autentična, mi tražimo proizvod koji će je dopuniti ili nadomestiti. Tako Ego razmišlja. Samo, tu postoji problem – naš Ego nikada nije trajno zadovoljan.

Zadvoljenje ega je kratkog veka i vi nastavljate da tražite više, kupujete više, trošite više.

Ekart Tol, Nova Zemlja

Dakle, jedna manifestacija Ega je da mi imamo nekontrolisanu težnju da posedujemo nešto. Nije problem imati, da se razumemo. Svima su nam potrebne stvari, odeća, topli dom. Ali onog trenutka kad mi merimo našu vrednost kroz stvari koje posedujemo, tu nastaje problem. Stvara se strah – šta ako izgubimo ovo?

Činjenica je da vrednost naših stvari opada vremenom. Mi smo konzumersko društvo zahvaljujući Egu. Dakle, stalno nam treba više, bolje, novo, drugačije, originalnije, upadljivije, diskretnije. Ukoliko ne pronadjemo naše unutrašnje ja i ne otkrijemo mir i harmoniju unutar sebe, mi ćemo konstantno živeti na površini, jureći sledeću veću stvar i nadajući se da ćemo s njom biti srećniji. (Pročitajte ovde intervju sa mojim mentorom Dr. Džim Lerom na temu jurenja za uspehom)

Nekontrolisana težnja ka posedovanju nečega u još većoj meri, težnja ka beskonačnom rastu predstavlja disfunkcionalnost i bolest. To je ona ista vrsta disfunkcionalnosti koju manifestuje kancerogena ćelija, čiji je jedini cilj da se uveća, nesvesna činjenice da će time dovesti do sopstvenog uništenja jer uništava organizam čiji je deo.


Ekart Tol, Nova Zemlja

Ja sam u pravu a ti ne!

Za mene je najupečatljiviji deo učenja o Egu bio otkriće da čak i ako se odreknemo posedovanja stvari i poistovećivanja sa njima, Ego i dalje nastavlja da postoji u nama. On tada samo izmeni oblik, jer naš um i dalje nastavlja da stvara misli i mišljenja.

Većina nas koji se odluče da ne koriste više životinjske namirnice (poput mene), stvore jednu iluziju u glavi da su u pravu a da svi drugi greše što ne vide tu istinu. I mi se raspravljamo, ubedjujemo, pokušavamo da dokažemo da je odricanje način… A radeći tako mi mislimo i stvaramo utisak da smo superiorniji od drugih, a to je ništa drugo do manifestacija Ega. Samo je zamenio oblik.

Čin dokazivanja da ste u pravu dok svi drugi greše predstavlja jedan od osnovnih principa po kojima Egoični um funkcioniše, jedan od najosnovnijih oblika nesvesnosti. Drugim rečima, sadržaj Ega može se menjati, ali struktura uma koja ga održava u životu ne može.

Ekart Tol, Nova Zemlja

Posmatram moju decu i njihovo odrastanje. U početku oni ne znaju da nije u redu da nekome uzmu nešto bez pitanja ili da imaju ljutitu reakciju ako im se nešto ne svidi. Oni samo radoznalo koračaju i uzimaju sve što im je nadohvat ruke i istražuju svim svojim čulima. Mi kao roditelji ih tada učimo „pravilnom“ ponašanju.

Primetila sam da moja ćerkica do pre samo par nedelja uopšte nije imala nikakvu rakciju kada bi joj stariji brat zabranio da udje u njegovu sobu i igra se s njegovim igračkama. Samo bi se okrenula i otišla da traži nešto drugo da se zanima.

U međuvremenu, ja bih se osećala tužno zbog toga, pa bih ga ubedjivala da treba da bude nežniji prema seki, da treba da dele… A uveče bih u razgovoru sa mojim roditeljima i mužem podelila koliko sam fascinirana njenom mudrošću. Ona ne može da ga natera da joj dâ nešto i prihvatila je njegovu reakciju kao takvu kakva jeste, nije to shvatila lično (jer zna da se u mnogim situacijama zajedno igraju) i nastavila je dalje. Kada bi mi svi tako znali da budemo mudri i ne uzimamo lično tudje reakcije, čak i kada deluju tako…

Međutim, evo već sada kada je slična ili ista situacija, malena počne da plače i da viče na batu. Naučila je da svoje emocije ispoljava kao i njen stariji brat.

I to me je navelo da bolje razumem i svoje reakcije i emocije. Da su one naučene zato što mi je rečeno šta je lepo, ružno, nevaspitano, pristojno. Sada mnoge radnje radim automatski, iz glave, jer kada bih dopustila sebi da razumem emociju i povežem se sa njom, sigurno da ne bih tako „tragično“ i teško prihvatala okolnosti u kojima se nađem.

Za mene je vreme koje izdvojim u tišini, molitvi, pišući svoje misli u dnevniku ili meditaciji predstavljalo otkrivanje te svesti.  Kada vidim svoje misli na papiru, osetim jedno veliko olakšanje.  Shvatim da se ispod svih tih površnih nezadovoljstava, formiranih mišljenja i šablona krije mir. Da nisam uvek u pravu, da ne moram uvek sve da znam i da razumem, da moja istina nije uvek jedina istina… Znam da je to sve konstrukcija uma. Zato je rekonstrukcija najpoželjnija aktivnost.

Ambicija i pohlepa kao instrument Ega

Većina Ega ima kontradiktorne želje. Žele različite stvari u različito vreme ili čak i ne znaju šta žele osim da to nije sadašnji trenutak.

Ekart Tol, Nova Zemlja

Pohlepnost Ega je i dovela do razlike u staležima koje moderno zovemo ljudskim klasama (visoka, srednja, niža). Svi mi imamo fizičke i fiziološke potrebe koje možemo da zadovoljimo sa osnovnim namirnicama. Ali naša želja da imamo više i još je dovela do toga da se napravi nesklad – neki imaju i više nego što im je potrebno, a neki nemaju ništa.

Ekart je od jedne čitateljke dobio vrlo konkretno pitanje. Sada kada je spoznala šta znači Ego, ostala je zbunjena kako to može da utiče na njenu karijeru i sve ambicije koje ima… da li to znači da ne sme da želi veću platu, bolje uslove, više dece, uspešnu karijeru…?

On joj je odgovorio vrlo jednostavno:

Naravno da ni ja sa svojih 20 godina nisam mogao da spoznam u potpunosti svoj Ego i njegove manifestacije. Takodje nije ni logično da u tim godinama ne želite više i bolje… naprotiv. Nastavite da budete vredni i da radite. Ono što bih vas savetovao je da ostanete u sadašnjem trenutku. Uživajte u njemu baš takvom. Ne pokušavajte da predvidite budućnost i da mislite “još samo ovo i biću srećna”. Izbegnite da se identifikujete sa tudjim mišljenjima i stvarima koje počnete da posedujete kao rezultat vašeg napredovanja.

To je ono što rad na sebi ima za cilj. Da vas spoji sa vašim unutrašnjim ja- da spoznate istinsko zadovoljstvo i ispunjenje. Sreću što postojite, što ste se probudili, što ste živi. Da se izmaknete od obmane uma koji vas tera da mislite da ste bolji, gori, drugačiji od drugih.

Da naučite da volite sebe ispod površine svih materijalnih obmana čak i kada ste potpuno ogoljeni. Ispod površine smo u potpunosti savršeni i u miru i harmoniji jer pripadamo nečem većem – suštini. Onog trenutka kada odlučimo da živimo na površini – da li imamo dovoljno lajkova, kola, pratioca, para, kuća, prijatelja…. suočićemo se sa trajnim nezadovoljstvom, a moguće i depresijom.

Ovo su moje beleške koje sam izvukla iz samo prva tri poglavlja knjige Nova Zemlja, Ekart Tola. Nastavljam da je čitam iznova i iznova, a obradovao me je i podcast Opre Winfri koja zajedno sa Ekartom prolazi kroz svako poglavlje i demistifikuju sve ono što nas zbunjuje vezano za Ego. Svakog ponedeljka otvaraju novo poglavlje, narednih deset nedelja, pa sam im se i ja pridružila!

Šta je za vas Egoista? Da li vas ovo zbunjuje i obeshrabruje? Da li ste prepoznali Ego u sebi? Hajde da pričamo o ovome više. Pišite ispod.

Zanimljivi članci

69 komentara

almira 31 јануара, 2019 - 5:28 pm

Pozdrav Jelena prije svega zelim da ti cestitam blog je divan,nedavno sam ga otkrila i dosta toga sam vec procitala.Po mom misljenju Ego nam pokazuje kakvi zelimo da budemo i kavi smo zaista eh sada do nas je samih da li cemo se pokoriti Egu i kojim cemo putem poci….Svako dobro za tebe i tvoju porodicu

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:54 pm

Hvala Almira! Dobrodosla na ovaj blog i hvala sto si nam se pridruzila u razmeni misljenja 🙂

Bas tako – do nas je da li cemo se pokoriti…. sva moc je u nama. 🙂

Odgovori
Pezans 31 јануара, 2019 - 11:32 pm

Osoba egoista je fokusirana samo na sebe sto i nije losa osobina osim u onom delu kad se tice drugih ljudi kao sto su pomoc, razumevanje itd. Ego ima pozitivnu i negativnu stranu. Pozitivnu kad vas (Ego) neko zadovoljstvo vine u visine a negativnu kad vas spusti na dno okeana ili prosto proguta crna rupa. Mislim da je Ego povezan s emocijama al i znanjem. Sto je covek vise emotivniji to je Ego jaci, onaj negativni. Emotivni ljudi su mozda i vise nesigurniji, mozda zato sto vise analiziraju svaki detalj da bi zadovoljili ego. Covek koji je siguran u sebe se ne bavi analizama. Ego je stanje duha koji prosto igra protiv nas i tera nas da se recima borimo protiv njega jer niko od nas ne zeli da bude slaba karika. Zato imamo te silne razgovore u glavi jer pokusavamo da dokazemo sami sebi koliko smo sebi bitni a tad se budi egoista (samo mislimo na sebe, samo kako je nama, samo kako smo mi povredjeni itd.). Ego se hrani nasim negativnim mislima i slabostima, on je podloga za nas stres. Mi smo pripremili sve da se stres ostvari ukoliko sve vreme poklonimu nasem egu sto znaci da je stres odobren od nas samih. Mislim da se ego leci kad covek siri svoje znanje, pogled na svet, prihvata novine, prihvata svoje greske, prihvata druge stavove, prizna svoje mane, prihvati svoje ne savrsentsvo…Leci se kad mi napredujemo. Ego je mozda srce nasih emocija jer od njega zavisi da li smo srecni, tuzni ili ljuti. Iskreno uposte nisam strucna da bih se bavila ovom temom, al eto…Kako starimo ego se smanjuje, mozda zato sto sazrevamo?! Veliki pozdrav i hvala na tekstu!

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:55 pm

Vrlo mudro, hvala vam!

Odgovori
Branislava Labus Hrustic 25 априла, 2020 - 7:14 am

Hvala Jelena! Nisam se potipsala, pa da eto da znas ko je ovo poruku poslao. Mislim da si intelektualno jaca od mene. Ja se najbolje izrazavam muzikom (www.bronux.com) . Mnogo sam se selila pa sam cesto menjala i ucila nove jezike (Thai, French, English) al na zalost mogu da ti kazem da ti zavidm na engleskom al moram da napomenem da ga moja deca govore bolje od tebe (skoluju se uglavnom u najboljim British skolama) . Volela bih da sam strucnija kao ti, al radim na tome. Mozda moze i neki savet, kako si uspela da usavrsis engleski? Priznajm da nekad mogu i da te prozovem javno kad mi nesto zasmeta kao sad poslednje sto sam procitala da ne jedes JAJE…mislim da nisi svesta sta radis svom organizmu. Poenta je da neko ne mora da bude savrsenal al da i dalje moze biti cenjen. Imas citavo bogatsvo u toj olovci i treba da nastavis da pises. PEZANS je moj Skype name 🙂 Ne znam kako se sad zabavljate dok ste u izloaciji….al evo jos jednom da te pohvalim. Nije bitno sto ne idemo uvek po putu koji bi ljudi voleli da vide i da nas cuju…treba ostai dosledan sebi! Tako da sve sto radis je ustvari ispravna. Jer si iza svega samo TI i tvoj ZIVOT! Pozdrav iz Aix en Provenec, a Montagne Sainte-Victoire je odmah iza moje (rent) kuce. Veruj mi da ljudi koji zive pored ovakve planine ne mogu biti losi ljudi. Inace selim se u Zenevu uskoro…tako da ce mi mnogo nedostajati Montagne Sainte-Victoire 🙁 Pozdrav!
Bransilava Labus Hrustic
Music Stoyteller
bronux
http://www.bronux.com

Odgovori
Nikolina 1 фебруара, 2019 - 7:55 am

Draga Jelena,

Već neko vreme osvešćujem svoj ego i to je imalo neverovatan uticaj na moj život. Za mene je najveće prosvetljenje bila spoznaja da ne mogu da očekujem od drugih da se ponašaju onako kako ja želim , i da je nekad bolje biti u miru nego u pravu. U obe situacije u prošlosti umela sam da zauzmem položaj žrtve – moja sreća je zavisila od toga da drugi ne urade nešto pogrešno i da uvek budem u pravu. Naučila sam da kontrolišem svoj ego, ali volim i da ga ponekad pustim. Neprocenjiv mi je osećaj kada ga svesno „vratim na povodac“ pre nego što odluta predaleko.

Da li ti nekada iskoristiš svoj ego da bi ostvarila najbolji mogući ishod ili se uvek trudiš da ideš putem duše?

Hvala ti puno na svakoj objavi, uživam da čitam apsolutno sve što napišeš. Šaljem puno zagrljaja!

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:00 pm

Zdravo Nikolina!
Sve sto si napisala i ja imam u sebi – i ocekivanja prema sebi i drugima, i ulogu zrtve, i da budem u pravu. Samo sto sam sada nekako svesnija toga pa se zaustavim… nekad me ego potpuno ubedi da je sada drugacija situacija i da sada imam pravo da tako mislim, radim, osecam… Ego je bas duboka tema.
I da odgovorim konkretnije na tvoje pitanje: Ja se trudim UVEK – ali NISAM UVEK SVESNA (:)) na vreme da sam pod uticajem Ega pa me on vodi.. I malo me je Ekart utešio kad je rekao da se ne opterecujemo previse time. Svi smo ljudi i svima se to desava 🙂

Odgovori
Slave 1 фебруара, 2019 - 8:33 am

Predvno si sve to na svoj nacin opisala? produzi dajle.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:00 pm

Hvala!

Odgovori
Marijana 1 фебруара, 2019 - 8:53 am

Draga Jelena , hvala tu na odličnom tekstu. Odličan izbor teme…Knjiige i intervjui E.Tolle su bili moj putokaz u razumjevanju postojana i načina funkcionisanja ega.
Povodi za traženjem “suštine” su bili mnogobrojni ali presudno je bilo sto sam sa sticanjem materijalnog ( kola, stan, odmori ) i poslovnog uspjeha ( odlazak kao lekar u Nemačku, specijalizacija, rukovodeća pozicija) bivala sve nezadovoljnija i napetija…Unutrašnji glas tj. Ego i dalje je kritikovao ( “ nije dovoljno dobro”, ) …Srecom, imala sam priliku da upoznam ljude koji su me duhovnošću i svesnošću inspirisali da i sama krenem put transformacije…
Saznanje da glas nisam JA, već da ONO priča, bila je velika prekretnica. Pustim ga nek priča, posmatram “sa strane” …I osjetim “svjesnost” iza toga….TIŠINU
Sretno svima koji su na putu transformacije,
Jelena hvala još jednom

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:43 am

Kako nas andjeli uvek cuvaju…. predivno! Hvala sto ste podelili s nama Marijana!

Odgovori
Nataša 1 фебруара, 2019 - 9:44 am

Draga Jelena, priključujem se gornjem komentaru. Blog je super, i radujem se svaki put da pročitam novo izdanje unosiš neku inspiraciju u mene dok čitam tvoje reči. Za mene ne postoji ta reč Egoista. Postoje Ljudi koji sami sebe ne shvataju i ne prihvataju-a samim tim ni druge, i ljudi koji samog sebe vole i prihvataju,ali i druge poštuje u svom postojanju. Pre jedno 10 godina imala sam jako tešku fazu u životu. Čitala sam dosta tada gutala knjige Marfija, Tola, Roberta Šarma.. i na kraju sam bila samo zbunjena.Tada sam imala naivno verovanje da ću sve odgovore pronaći u knjigama?. Da pošto su oni ljudi uspeli da pronađju svoj unutrašnji mir da ću i ja.Ali često sam bila zbunjena posle čitanja, jer to što su pisali nisam umela da odkrijem u sebi, i naprotiv više su me Knjige i tuđje reči odvajale od sebe i navodile na predaleko razmišljanje što je kod mene generalno problem?. Tada sam sklonila sve Knjige na stranu i počela se okretati ka sebi , unutra sebe tražiti odgovore koji su za mene bili ispravni ili ne. Tipa kako se ja osečam sa datom situacijom ako je to bilo u skladu sa mojom emocijom i ako sam osečala mir nisam tragala dalje, a ako nije onda sam se udubljivala u bol i pitala, dobro šta mene navodi, koja misao, koja pogrešno usađjena navika ili verovanje, da se ja osečam loše zbog toga i šta mogu učiniti za sebe da to ispravim i ne ponavljam da se osečam loše zbog toga, i još uvek učim.Nisam uspela Mir pronači u Ekardovim rečima već u svojim. Mislim da je „Ego“ deo nas da nije loš, već da nam služi kao neki kompas kroz život-da je kluč ne otarasiti se „Ega“ već transformisati svoje ne konstruktivne misli i navike i verovanja u konstruktivno. Da nam zato služe ljudi oko nas kao ogledalo, da možda to što mi vidimo kao pohlebu kod druge osobe zapravo možda i nije,a da je ustvari mi nosimo sami u sebi, prerušenu da i ne primećujemo.. a ljutimo se i osuđujemo druge zbog toga, otišla sam daleko..uglavnom ja u knjigama nisam pronašla mir to sam htela zapravo reči, već u samoj sebi.. u sitnicama i ljubavi.. oko mene i unutra sebe. Jer mi to isto nosimo u sebi i na to se trebamo fokusirati.. ljubav i razumevanje, otvoren um i spremnost učiti od života,pružiti razumevanje onima koji nemaju razumevanja za samog sebe i deliti radost i ljubav sa onima koji to žele♥️. Radujem se novom Blogu! Svako dobro.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:09 pm

Draga Natasa,
Moj mentorj mi uvek kaze da se najbolje uci iz iskustva, da su knjige cesto hrana za Ego. Ne cudi me da ste sponzali tako nesto. Bas mi je bilo milo da procitam vasu pricu. Hvala sto ste je podelili!
Sve najlepse,
Jelena

Odgovori
Marina 1 фебруара, 2019 - 9:58 am

Draga Jelena , tekst je sjajan i krajnje neophodan. U mom slucaju je zapravo potvrda i sistematizovana verzija misli koje mi se poslednjih godinu dana roje. Moracu knjigu da nabavim jer je ocigledno da je u ovom trenutku bas ono sto mi treba. Odredjena situacija u kojoj se muz i ja nalazimo – odvojenost ,mi je skinula povez sa ociju i to ne onaj pozeljni kao na statui Iusticie.
Hvala na tekstu i deljenju, koliko god bili ponosni na Novaka, ipak vise volim tvoje tekstove nego tenis ?i nalazim se u njima.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:01 pm

Pisi utiske kad procitas knjigu!!! Samo hrabro!

Odgovori
Branka 1 фебруара, 2019 - 11:29 am

Draga Jelena, prvo zelim da ti kazem da je ovo za mene najbolji post do sada! I prethodni su sjajni, ali je ova tema toliko dobra, dok sam citala neprestano sam uzivala u svakoj novoj recenici. Vraticu se ovom tekstu ponovo sigurna sam iako sam ga sa toliko paznje citala.
Sto se tice ega, sve si rekla cini mi se… I samo podstakla na dublja razmisljanja. Da, prepoznajem ego kod sebe, i kod drugih naravno, sto je uvijek lakse nazalost ☺ . Pocela sam prepoznavati kada sam postala svjesnija sebe, svojih misli, kako se osjecam u datom trenutku, kada sam postala prisutnija u trenutku ukratko receno. Nekada sam i dalje impulsivna, odreagujem u trenutku kada me nesto povuce ali sada to barem vrlo brzo prepoznam pa ne nastavljam raspravu ljutito, obrazlozim sta me to pogodilo, ako treba izvinim se, ili drugoj osobi predocim ono sto smatram da nije bilo u redu. Sada su svadje rjedje a konstruktivni razgovori cesci u mojih odnosima sa ljudima. Vise razumijem druge ljude, ili se bar trudim bas zbog te svjesnosti da nisam uvijek u pravu i da ne postoji samo jedna istina. Manje krivim i sebe kad pogrijesim, iako je pretjerana samokriticnost i dalje tu i sa tim se jos borim. Nemam vise, ili su rijetke, zelje zbog kojih je moja sreca u buducnosti. Shvatila sam da ostvarenje bilo koje zelje (osim ako u pitanju nisu krucijalne zivotne stvari) ne donosi trajnu srecu, da me nista izvanjsko ne definise, ne donosi vrijednost vecu od onoga sto nosim u sebi. Shvatih i da ono sto nam se servira u medijima i drustvenim mrezama nije uvijek tako dobro i lijepo kao kad dodje u nase ruke. Da u svojim rukama vrlo cesto imamo i nesto jos bolje samo to ne prepoznajemo. Da nije uvijek ono nedostizno i nama potrebno samo zato sto se namece kao pozeljno. Da nam nista vazno nece promijeniti u zivotu i kada to dobijemo , kao kada osvijestimo ono sto vec imamo u sebi… Toliko je jos toga sto sam shvatila i toliko toga na cemu jos trebam raditi. Ali beskrajno uzivam u ovom procesu i saznanjima do kojih sam dosla jer su mi olaksali i uljepsali zivot.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:03 pm

I ja sam uživala dok sam ga pisala i nastavljam da budem budna ovih dana i na strazi – pa kad primetim svoj ego odmah radim hahah 😉

Hvala sto si podelila svoje misli sa nama, mislim da mogu u svacije ime da kazem da nam svima znaci da procitamo proces razmisljanja, i spazimo tako ego 🙂

Odgovori
Biljana 1 фебруара, 2019 - 11:48 am

Polako, ali sigurno, ovo postaje moj omiljeni sajt

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:03 pm

Pocastvovana :)))

Odgovori
Dijana 19 фебруара, 2019 - 11:45 am

Draga Jelena,

mi smo počastvovani što imamo priliku da kroz ovaj blog puno toga naučimo od tebe!
Hvala što odvajaš vrijeme za nas koji smo željni da čujemo razna iskustva i da kroz njih učimo!
Radujem se svakom sljedećem tekstu, a vama / porodici / želim prije svega puno zdravlja jer vjerujem da ćete sve ostalo postići vrijednim radom, upornošću 🙂 🙂

Lijep pozdrav 🙂

Odgovori
Marijana 1 фебруара, 2019 - 1:05 pm

Draga Jelana, odlicna tema, odlican tekst. Hvala ti
Ego sam u sebi prepoznala pre nekoliko godina. Vec duze sa m osjecala „ovdje nesto ne stima“. Sto sam imala vise na materijalnog osnovi ( kuca, kola putovanja) i sve vise poslovnog uspjeha ( odlazak u Njemacku, specijalizacija, poslovni uspjesi ) bivala sam sve napetija. Momenti iz djetinjstva kao npr. posmatranje zalaska sunca, divljenje prirodi, posmatranje sagovornika, su bivali sve redji i trka za usjehom je bivala sve brza i intenzivnija. Nekako u isto vrijeme sam upoznala djevojku ciji je otac Indijanac i koja je imala sposobnosti za koje nisam znala da postoje…mogla je da vidi „emocije“ , da prica sa biljkama, da kaze koji pacijent je ugrozen iako to monitor nije pokazivao ( radile smo na intenzivnom odjelu )…Razgovori sa njom kao i otkrice E. Tolle bili su putokaz ka otkrivanj Ega.
Sjecam se kako sam se zacudila prvi put kad sam cula, da taj MOJ glas, nisam JA,..vec da ONO prica…I dalje ONO prica, ali ja ga posmatram iz perspektive posmatraca i ponekad se sita ismijem sta sve „lupeta“, kako kritikuje ( a uglavnom kritikuje ) i kako se buni…kako interpretira i svemu daje neko znacenje…kroz meditaciju, otkrila sam postojanje TISINE, prostora iza EGA, i to je iskustvo koje mi je donijelo zadovoljstvo, smirenost, radost u trenutku…
Draga Jelena, tvoj tekst inspirise da ostanem na putu transformacije , rasta , sazrevanja… Hvala ti na divnoj energiji koju poklanjas nama i univerzumu,
Marijana

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:06 pm

Marijana, hvala vama. Svako od nas ko se trudi da bude bolji nosi vibraciju kojom podstice i druge da se menjaju. Hvala vam sto radite na sebi!!! Puno ljubavi,
jelena

Odgovori
Danica Laćarac 1 фебруара, 2019 - 3:23 pm

Koliko samo slojeva u nama ima, uvek me to oduševi, koliko duboko i daleko možemo da idemo u tom radu. Knjige Ekarta Tola imaju onu magičnu moć, da pokrenu talas baš iz dubine i onda i u snu osvešćujemo… list po list, česticu po česticu. A mališani, da li mi više učimo od njih ili oni od nas još mi je misterija… usresređeni smo da im prenesemo sopstvenu sliku sveta, a oni nas tako prirodno uče o nama samima …

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:05 pm

Meni misterija prestaje da bude misterija kada vidim koliko me klinci „veslaju“ :))) sve iz ljubavi 🙂

Odgovori
Danica 3 фебруара, 2019 - 9:03 pm

O daaa 🙂

Odgovori
Svetozar 1 фебруара, 2019 - 3:41 pm

Večan unutrašnji mir sam našao u isusovoj molitvu koja se moli sa brojanicom, slično je meditaciji ali tu duhovnost „spirituality“ primamo od boga i daje neopisivo stanje. 3 minuta klip o isusovoj molitvi: https://youtu.be/xyJEcwWElCc

A zlo svog ega sam shvatio nakon što sam pogledao ovaj klip 🙂 i predlažem ga puno jer otvara spiritualne oči 50 minuta je: https://youtu.be/74rIHZE9hyg

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 10:04 pm

Svetozare HVALA VAM!!!!

Odgovori
Ivana 1 фебруара, 2019 - 3:47 pm

Prva knjiga koja je uticala na moju veliku promenu bila je Nova Zemlja. Najteže mi je bilo u početku da nadjem svoj mir, da uspostavim ravnotežu i da se osećam živom, da ne budem samo neko ko ide i ispunjava gomilu obaveza uz konstantni osecaj nekog tereta i iscrpljenosti.

U tom vrlo kritičnom početnom trenutku mnogo su mi značila učenja dr Wayna Dyera, Louise Hay i drugih učitelja, kao i podrška Univerzuma.
Zato bih izdvojila jedan citat Wayna Dyera koji mi je puno pomogao, uz nadu da će pomoći i drugima.

Good morning, this is God.
I will be handling all of your problems today. I will not need your help,
so have a miraculous day.
Wayne Dyer
❤️?
Hvala puno svima, i sto bi rekla Anita Moorjani:
“We are all connected and I can feel what you feel”

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:22 pm

Ivana…. tako me je dirnuo vas komentar!!! Citati su bas bas bas duboki… wow. Hvala! Bas su mi „legli“ 🙂

Bas sam se spremala da pisem beleske od Wayna Dyera hahah, toliko mi je drago da cujem da i vi citate!!! Sjajno!!!

Odgovori
Vera Vasilijevic 1 фебруара, 2019 - 4:09 pm

Svi smo mi na neki nacin egoisti,samo sto je neko vise a neko manje i neko je svesno a neko nesvesno zavisi i od situacije u kojoj smo.Ovo je jako opsirna tema i drago mi je sto pises o njoj da se malo zapitamo i razmislimo o svemu tome.Veliki pozdrav od Vere Vasilijevic iz Beograda.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:21 pm

Da, poprilicno opsirna tema, a toliko toga je jos ostalo da se pise. Mozda cu napisati jos blogova sa zakljuccima iz drugih chaptera? Verujem da bi nam svima dobro doslo da imamo beleske 🙂

Odgovori
Branka 2 фебруара, 2019 - 12:14 am

Ja bih rado citala nastavak ove teme! ??

Odgovori
Jovana Biljic 1 фебруара, 2019 - 5:05 pm

Jos jedan divan tekst, Jelena. Hvala.

Citajuci ovo prvo sto sam pomislila bilo je: „moram da procitam ovu knjigu sto pre!“. A druga pomisao je: „u kakvoj i kolikoj su korelaciji ego i sujeta?“. Trenutno sam u velikoj tranziciji, prekretnici (kako god to nazvali) u svom zivotu i u svojim mislima. Nesto ozbiljno , drugacije mi se desava, nacin na koji razmisljam dosta se menja i zeljna sam knjiga ovog tipa i svega sto ima veze sa rastom licnosti i jacanja karaktera i psihe kao i literature vezane za psihologiju dece. Pratim tekstove i jako im se radujem. Odlicno mesto za preporuke knjiga i razmene konstruktivnih misljenja. Takodje, usavrsavam svoj engleski pa se trudim da citam blog na engleskom, ali sada mi je izaslo na srpskom i ne znam kako da promenim. Nesto nece, ali nema veze, drugi put. 🙂 Veliki pozdrav i hvala i drugima koji u komenatru ostavljaju imena pisaca. Preporucila bih vam od Vladete Jerotic „Covek i njegov identitet“. Cilj mi je da procitam sva njegova dela, pa se javljam sa utiscima.

Pozdrav svima!

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:20 pm

Draga Jovana,
Nisam procitala tu knjigu Vladete Jerotica i sa zadovoljstvom cu je dodati na moju listu. Sto se tice engleskog – na meniju imaju engleska i srpska zastavica, pa tako mozete da menjate jezik. Ja sam u stvari podesila da ljudi koji dolaze sa naseg regiona odmah izlaze na srb stranicu jer nisu znali kako da se snadju… zato vam sad izlazi tako.

Moram da vam priznam da je za mene veliki izazov da pisem na istu temu dvojezicno. Moj nacin izrazavanja je poprilicno drugaciji na engleskom nego na srpskom, i onda oba teksta autenticno pisem i razlikuju se jer ne umem bukvalno da ih prevodim. Tako da me raduje sto citate na oba jezika 🙂 Na svakom mozete nesto drugacije da zapazite.

Puno vas pozdravljam!
Jelena

Odgovori
Branka 2 фебруара, 2019 - 12:25 am

Pridruzujem se djevojci koja je rekla da joj ovo polako postaje omiljeni sajt. ? Ne samo da uzivam u postovima, nego i u ovim divnim komentarima ispod. Zelim jos jednom da se nadovezem i izrazim iskreno divljenje tebi Jelena (izvini sto te ne persiram, sasvim spontano sam prestala i to tek sad primjecujem, vjerovatno zato sto kroz ove tekstove osjecam neku bliskost ☺), za ovoliki trud i posvecenost. Primjetila sam i ja da pises autenticno na oba jezika iako sam u prvi mah mislila da je bukvalan prevod. Nemam rijeci, ti si nevjerovatna!

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:44 am

Evo hrane za Ego hahaha
Hvala Branka!

Odgovori
Nataša 1 фебруара, 2019 - 5:24 pm

Bravo!Hvala! 🙂

Odgovori
Tanja 1 фебруара, 2019 - 5:36 pm

Odlična i inspirativna tema o Egu kojeg svi mi, u većoj ili manjoj mjeri nosimo u sebi.
Egoisticnost diše arogancijom i nepoštovanjem prema drugima.
Osuđivanje, ogovarnje i gledanje tuđih mana je gordost ili egoisticnost , dok smiren čovjek vidi smo svoje loše stanje i ne usuđuje se da osuđuje. Jedan od najtezih poslova je rad na sebi a temelj vrlina je vladanje sobom. Uzroci Ega su u nama samima, stvoreni jos u ranom djetinjstvu, ne zavise od spoljasnjih okolnosti vec od naseg duhovnog stanja. U sustini „Ego je majka svih duševnih nevolja“.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:15 pm

O da!

Odgovori
Aleksandra 1 фебруара, 2019 - 7:02 pm

Čitala sam Ekarta Tola. Moje istraživanje popularne psihologije je počelo posle 30te, kad sam osetila da nesto nije u redu. Da imam mnogo pitanja, a nimalo pravih odgovora. I traje i dan danas. Odlična i neiscrpna tema je Ego i jako tesko ga je kontrolisati. Uvek se setim fotografije balona (ego) i igle koja ga buši. Ono sto bih se složila sa Tolom je oko mrtvih tela roditelja. Ja sam isto osetila pored tela svog oca. Objasnjavam kao ljustura iz koje je izasao on… Bila sam tuzna, ali ne i nesretna jer sam i osetim njegovo prisustvo uvek.Gordost je najgora osobina egoisticne osobe rekose mnogi religiozni i skromni ljudi. Hvala Jelena na divnoj temi i podeli iskustva. Pozdrav.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:15 pm

Zdravo Aleksandra,

Na osnovu citanja Ekartovih knjiga, pocela sam da se pitam da li odgovore koje trazim – trazim zbog mog Ega koji me tera da moram vise i vise da znam da bih se osecala pametnije i bolje, ili zato sto sam u sustini radoznala dusa?

Hvala na podeljenom iskustvu od srca,
Jelena

Odgovori
LJILJANA V. 1 фебруара, 2019 - 8:35 pm

Odlicna tema, neiscrpna jer se suocavamo sa svojim egom ili egom ljudi u nasem okruzenju svakodnevno. Rad na prepoznavanju ega u nama i odbrana 🙂 od ega ljudi oko nas je krucijalna za nas opstanak. Za taj process „prepoznavanja i prevazilazenja“ treba ipak da se stvore uslovi ali je veoma znacajan korak u zivotu svakog covjeka. Onog momenta kad pocemo da patimo, osjecamo posljedice na nase dusevno stanje e tek onda pocinje borba, suocavanje sa problemom, prevazilazenje problema i oslobadjanje od problema. Najcesce tezak i trnovit put, ali isplati se. Izazov je sto su nam mnoge misli, mjerila vrijednosti, htijenja, ciljevi..itd, ukorijenjeni u nas um nesvjesno, kroz rano odrastanje, uticaj sredine, roditelja, rodbine, prijatelja. Treba vremena da se shvati da smo na neki nacin svi mi „zrtve“ raznoraznih uticaja i da je u redu da pocnemo drugacije da mislimo i da trazimo alternatna rjesenja koja su u suprotnosti sa misljenjima koja smo naslijedili. U mom slucaju, kao dijete sam bila jako poslusna, izuzetno dobar djak kroz citavo skolovanje, za moje roditelje i porodicu samo ponos i radost. Priznajem i ja sam uzivala u tom procesu, osjecala sam se dobro i ispunjeno. Medjutim ulazeci u „realan“ zivot, udaja, nova porodica, djeca, odlazak u inostranstvo, snalazenje i sve ono sto zivot nosi, taj moj rani odnos ka perfekciji mi je toliko problema donio jer sam pukasavala nesvjesno da stavim u perfekciju I sve novine oko mene. Nemoguca misija. Kakve veze to ima sa egom, itekako. Teziti perfekciji nije nista drugo nego hranjenje ega, onog momenta kad nisam uspjela “dovesti” u perfekciju I druge oko mene moj ego je poceo da se buni I naravno ja sam najvise platila na kraju cijenu toga. I onda pocinje ucenje, I spustanje kriterija, balansiraanje, prilagodjavanje, prihvatanje, mirenje sa mnogim stvarima, I naravno dolazi I do olaksanja I oslobodjenja. Svemu onomo sto robujemo nas I sputava u isto vrijeme. Suocavanje sa mojom egom nekako mi je mnogo lakse islo nego suocavanjem sa egom dragih ljudi oko mene. Jer nisu svi spremni da prihvate borbu sa egom, svi imaju svoju sudbinu I nacin kako se snalaze I bore sa samim sobom. Ali borba ljudi oko nas sa njihovim ego itekako utice na nas, pa onda opet ide isti krug prihvatanja/prilagodjavanja/mirenja sa ljudima oko nas. Vjecna borba, a to je na kraju nas zivot. Stalni rad na sebi odnosno na svom egu. Jer ce nam nove situacije donijeti I nove izazove, kako znamo nas um nikad ne miruje. Mir u nama je najvece bogatsvo koje mozemo stvoriti, ne samo da cemo usreciti sebe nego I sve one koje dolaze u kontakt sa nama.

Odgovori
Jelena 1 фебруара, 2019 - 9:12 pm

Draga Ljiljana,

hvala vam puno što delite vase misli i razvoj sa nama. I ja sam sebe definisiala kao perfekcionistu. Prvo sam mislila da je to neophodno u svetu kome zivimo ako zelim da budem uspesna, ali sve vise shvatam da to bas i nije tako. Ne da nije dobro biti vredan, disciplinovan, da se trudis da dobro odradis stvari… ne. Vec da ne prihvatamo da smo vec savrseni bas ovakvi. Ego nas tera da se poredimo s drugima, da mislimo da nismo dovoljni, da nam treba jos… I to je taj u stvari perfekcionizam s kojim se mi borimo. Sto ne umemo da prihvatimo gresku kao razvoj, vec je se plasimo i opiremo joj se – da ne bi drugi nas doziveli kao manje vredne, ili sta vec. I sto ne bavimo se sobom i poredimo se sa sobom, vec sa drugima… Vrlo interesantno zar ne?

Svidelo mi se jako to kako kazu da otkrivanje Ega nas tera da neprestano vezbamo nase spiritualne misice. Vrlo mocno. Svaki dan imamo sansu da budemo bolji, a mi ne posmatramo taj deo nas, vec onaj spoljasnji, u poredjenju sa drugima…

Meni je jako znacilo sve ovo i hvala vam sto ste me podstakli da razmisljam dublje 🙂

Puno pozdrava!
Jelena

Odgovori
LJILJANA V. 2 фебруара, 2019 - 3:54 pm

Sve tacno :):):). Ucimo, radimo, volimo, napredujemo!

Topao pozdrav!

Odgovori
Marija 1 фебруара, 2019 - 10:17 pm

Trenutak u kome sam spoznala koliko me je sopstveni Ego kocio je kada sam,jednom prilikom,osudila postupak jedne osobe,govoreci kako je to MOJE misljenje.
I sestra mi je na to odgovorila „Zasto mislis da imas pravo da osudis nekoga?“
Nisam umela da joj odgovorim.
Od tada,kada god moj ego krene da izvire iz mene,samoj sebi kazem : „Mir,Ego,miiir!“?
I onda razmislim pre nego sto odreagujem.

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:46 am

Sestre 🙂 I moja sestra je meni mnogo puta u zivotu pomogla da spoznam Ego 🙂

Odgovori
Nikola 2 фебруара, 2019 - 2:09 am

Jelena 3 domace knjige koje su na tebe ostavile najveci utisak? Hvala.

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:48 am

Dragi Nikola,

Nisam bas duuuugo čitala naše domaće pisce. Mislim čak od lektire kad sam bila u školi… Otišla sam da studiram i onda sam tada razvila najvecu strast za citanjem i trudila se da unapredim svoj engleski pa sam uvek citala na engleskom.
Jel imate vi da preporucite?
Pozdrav,
Jelena

Odgovori
Olivera Olja 2 фебруара, 2019 - 6:06 am

Draga Jelena ,
prvenstveno hvala na gostoprimstvu , sjajni tekstovi . Moram da preporucim ovaj blog mladima i ljudima sa kojima radim kao psiholog ,rasterecuje i oplemenjuje vredonosni sistem i fond znanja .
Ono sta moje licno iskustvo i iskustvo tokom psiholoskog rada kaze jeste uprvo to da je „Znanje nasa najveca zastita od svakog zla i od bolesti pod uslovom da steceno znanje primenjujemo a ne samo skladistimo na svojim kognitivnim panoima koje cuvamo u sebi “ Sto vise znamo sve smo srecniji i slobodniji . Zelim ti od sveg srca da vasoj deci i vama uprvo nova znanja budu put do toga da vam svaki dan bude najsrecniji na svetu !

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:49 am

Znanje je nasa najveca zastita od svakog zla i od bolesti – HVALA!!!!

Odgovori
Miodrag Dražić 12 марта, 2020 - 12:25 am

Tako je! Znanje. Znanje o tome „Ko smo?“, „Čega smo deo?“, „Zašto smo ovde?“. Racionalno znanje da je sve JEDNO, te da smo stoga jedno sa drugim ljudima i sa svim što postoji. Kosmos je biće (a ne mehanička tvorevina) hologramski strukturirano po modelu „bića u biću“, kosmosa u kosmosu ili popularno – po modelu „babuški“.

Odgovori
Olivera Olja 2 фебруара, 2019 - 6:08 am

Kada covek nauci da se raduje zato sto voli i zato sto uci najveca nagrada jesu mir , oslobodjenje i zdravlje . A tome svi tezimo zar ne ?

Odgovori
Jelena 2 фебруара, 2019 - 7:50 am

Mozda ne teze bas svi ali vecina koju ja poznajem da 🙂

Odgovori
Aleksandar736 2 фебруара, 2019 - 8:46 am

Draga Jelena, jako se radujem što napokon i na srpskom imamo ovako kvalitetne duhovne tekstove i čak dobru diskusiju o njima. To je znak nekog našeg kolektivnog budjena zar ne 🙂 Elem, moje iskustvo sa Ekartom: Privukao sam njegova učenja u svoj zivot kada sam se preselio iz malog grada na jugu Srbije u malo veći grad koji je na jugu Srbije takodje haha. Napustio sam svoju porodicu, sobu, poznata mesta, prijatelje i grad zbog studiranja. Sve je bilo novo za mene, morao sam da krenem iz početka i sve je to bila ‘savršena oluja’ za duhovno budjenje i spoznaju sebe. Iz knjige Moć sadašnjeg trenutka rečenice i pasuse sam upijao, znao jednostavno duboko u sebi da su istina! Neki uvidi poput Ne veruj svemu što misliš su mi i nakon 3 godine ostali vodilja kad god sam pod stresom bilo zbog ispita, nekog partnerskog odnosa ili šta god drugog. Pravio sam i ‘greške’ naravno i osećao razočarenje zato što se zamislim iznova i iznova bilo dok učim, jedem, pričam.. zato sto nisam u sadašnjem trenutku. Nakon svih Ekartovih knjiga i mnogih online video klipova, shvatio sam i da nju ejdz učenja mogu da budu dosta problematična jer nam ne daju uvid u tu dubinu našeg bića, oni nam govore misli i obogati se, veruj i privuci savršenu kuću, auto, posao vezu. I sve bi to bilo u redu pod uslovom da iza toga nije naše uverenje da ćemo kad to privučemo napokon biti savršeni, srećni, ispunjeni zauvek (velika ego zamka). Posebno me pozitivno iznenadio tvoj deo o biznisu i egu. I sam studiram Marketing i učim na dnevnom nivou o tome. Shvatio sam da osoba koja prihvata sebe i zna svoje dublje Ja neće nikad podleći zamci da kupi nešto u nadi da će joj to dati trajno ispunjenje i mir. Drugim rečima, najvrednije Stvari u životu Nisu stvari. Još jedan dodatan podstrek za rad na sebi bio i je sam Novak. Tako veliko oduševljenje pojavilo se na mom licu kada sam jedne noći ‘slučajno’ naišao na video pod nazivom ‘Favourite Book?’ gde su ATP igrači odgovarali i Marej je rekao da ne voli da čita i da ga to brzo smori, Federer da čita uglavnom magazine a naš Nole samouvereno sa kačketom kazao: The Power of the Present Moment, from Eckhart Tolle 😀 Tada je imao 22 godine (2009) kao što ih i ja imam sada, i dalje nije odustao od tog pristupa a vidimo svi šta mu je to donelo. Zahvalan sam na ovom sinhronicitetu i na prilici da podelimo svoju priču 🙂 Vidimo se nadam se na Originalnim Razgovorima, Namaste.

Odgovori
Milica 2 фебруара, 2019 - 9:23 am

Jao, jao, pa koliko se ovde novih tema otvorilo! Stvarno, tvoj blog je jedno od retkih i onih alternativnih mesta, na kojima nam je dopušteno da rastemo. Jedno od mesta na kojima ne obitava samo ego, kada smo već kod njega, već odakle krećemo ka razumevanju. U znanju možda i može da stanuje ego, ali u razumevanju za njega nema mesta.
„Nova zemlja“ je jedna od onih ispodvlačenih knjiga na mojoj polici. Kod nas je objavljena i Ekartova „Moć sadašnjeg trenutka“, kao i dve male knjižice koje prate njegove glavne ideje. Te neke knjige su mi zgodne da im se vratim kada god se malo dezorijentišem na svom putu. Podsete me na ono do čega sam s godinama došla iskustvom i učenjem, i malo me resetuju, što mi je nekad prekopotrebno. Zabaguje nekad sistem od umora i utisaka. :)))
Ono što kod Ekarta nema, i što mi je uvek nekako nedostajalo, jesu vrednosti. Dobrota, plemenitost, okrenutost i drugome, ljubav iznad svega, samo su neke od njih. Oni u čijim korenima lične svrhe stoje ovakve vrednosti ipak jesu više „u pravu“, i jesu viša bića u svakom smislu. I ovo ne govori ego iz mene. :)))
Ego sam razumela kao nešto čega je važno biti svestan, i uključiti ga i isključiti po potrebi. Ima ljudi sa kojima u nekim svakodnevnim prilikama nema rasprave osim ako se ipak zaštitimo maskom ega, koji ima čvrst, zaštitnički stav.
Nego, meni se sa Ekartom sjajno slaže i „Sila dobrote“ Danijela Golemana. To su razgovori autora sa Dalaj-Lamom, koji Ekartu daje neku treću dimenziju koja mu nedostaje.
Radujem se svakom četvrtku i tvom novom postu!
Srdačan pozdrav!

Odgovori
Nevena 2 фебруара, 2019 - 1:13 pm

Draga Jelena,
Predivan tekst i inspirativna prica koja pokrece na razmisljanje…
Trudim se da radim na sebi i razumem ovu pricu oko ega…i upravo su me Ekart Tol i „Moc sadasnjeg trenutka“ pokrenuli na promene, dali krila i povratili veru u mene samu…
Kroz tvoje tekstove najvise volim osecaje iskrenosti i topline kojim prenosis svoje razmisljanje…
Veliko Hvala i radujem se svakom sledecem postu…
Nevena

Odgovori
LJILJANA V. 2 фебруара, 2019 - 3:50 pm

Olivera, divno i jednostavno receno. Zaista nema sta da se doda! Hvala!

Odgovori
Mirjana 2 фебруара, 2019 - 4:45 pm

Pozdrav Jelena. Moram priznati da je ovo tvoj prvi tekst koji sam pročitala od početka do kraja potpuno koncentrisano. I …. Dopao mi se veoma. Inače,po obrazovanju sam profesor filozofije i radim u srednjoj školi deset godina,tako da je tema o kojoj pišeš meni veoma bliska i beskrajno inspirativna jer je vanvremenska. Preporučujem ti knjigu Rene Dekarta “ Meditacije o prvoj filozofiji“ i „Rasprava o metodi“ (ukoliko ih već nisi pročitala). Nastaviću da čitam tvoje tekstove. Svako dobro i veliki pozdrav.

Odgovori
Nidzo 3 фебруара, 2019 - 11:03 pm

Sjajan tekst! Ocekujem analizu ostalih poglavlja 🙂

Odgovori
Maja 3 фебруара, 2019 - 11:22 pm

Draga Jelena,

Prvo, kada sam vidjela da si (ne persiram jer imam utisak kao da te znam godinama s obzirom da pratim i tebe, i rad fondacije i Novakov razvoj u sportu) pokrenula svoj sajt, iz radoznalosti, a i zato što imaš kredibilitet da pišeš jer si obrazovana sam počela da čitam. I tako post po post, oduševljena sam. Apsolutno. Ne volim blogove i sajtove gdje se svašta može vidjeti, a nema poente.

E sad što se tiče teme, imam 24 godine, i čini mi se (čini!) da polako uspijevam da kontrolišem upravo ono što ego radi mojoj svakodnevnici. I mislim da je jedini način da se dođe do takvih transparentnih rečenica koje si pisala gore zapravo rad na sebi i razgovor sa samim sobom. Ja spadam u kategoriju onih „ludih“ što pričaju sami sa sobom, pa i naglas. Svi smo mi pomalo skloni da svoje nesamopouzdanje maskiramo superiornošću nad drugima. Ali je stvar kontrole i razmišljanja da li smo baš uvijek mi u pravu. Sve se to da popraviti ako pogledamo ka unutra.
Rođena sam kao dijete koje je igrom slučaja imalo mnogo talenta za različite stvari: umjetnost, matematiku, jezike… Vremenom shvatih da sam možda i malo gordosti zakačila usput i da volim da „spuštam“ ljude, a da to i nije baš lijepo. Ego je manipulisao, sve dok nisam povukla ručnu i zamijenila takav pristup onim ljubaznijim gestovima jer jedino što ostane na kraju kad prođu sve tašne, cipele, parfemi, kola, kuće, avioni, svjetla, showbiz je to kakav si čovjek kada niko ne gleda. U mraku. Sam sa sobom. To se jedino računa. I ti moji talenti su mi pomogli da naučim lekciju da su i oni džaba ako ne umijem da se ponašam prizemljeno, iako sam svjesna da ih posjedujem i radim svakodnevno na njima. Eto, lekcija po lekcija. A pošto sam imala situaciju gdje sam zamalo izgubila majku, još kao tinejdžer, shvatih i tu moć i sreću koju nosi sadašnji trenutak. Samo to imamo. I jedino to se računa. Sve drugo smo sami smislili da pravdamo dobro i loše.

Čitam i dalje. Poljubac, Maja.

Odgovori
Bilja 4 фебруара, 2019 - 10:31 am

Jelena ne znam odakle da pocnem i gde da završim.
Kod mene je duhovno budjenje i rad na sebi poceo u 39 godini. Bolje ikad nego nikad. Tako kazu?Posle mnogih zivotnih desavanja, problema ili izazova kako god sve sto sam dozivela i prozivela. Dosla sam do momenta kad kazu dotakla sam dno. Svesna da nesto ne odgovara da to nisam ja da se nesto desava ali kako DALJE? Potpuno svesna da to nisam ja ali i svesno razmisljam da drugima mogu da dam savet ali pitanje sta je s tobom zeno da li si normalna. I naravno
krece bujica pitanja a najviše sam krivila i osudjivala sebe.Neko ko moze sve, ko veruje svima, kome su svi drugi na prvom mestu a onda te svi iskoriste i naprave budala. Dodjes u fazu kad mislis to je kraj i onda kao da sve krene da pomaze tebi.Osoba za osobom koja ti preporuci nesto i onda pocnes da se budis i da ucis ponovo.Samo ovaj put svesnije i zrelije. Da imam ego svi ga imamo ali bilo bi dobro da znamo kako ga iskoristiti. Da znamo jel nam prija ili ne moje misljenje je sta god da odlucimo jednostavno treba da se usaglasimo sa svojom odlukom. Ako smo na istoj talasnoj duzini dobro je i sta god da odlucis i uradis u datom momentu treba da prihvatis da si tad mislila da je to ono najbolje sto si znala i umela. Treba prvo prihvatiti sebe i oprostiti prvo sebi a onda i svima ostalima.Jer ja jednostavno ne mogu da prihvatim da neko negoga moze namerno da povredi. I tako sada na sve gledam drugačije i pricam sama sa sobom i Andjelima jer oni su nesto predivno njihova energija je divna i svi imamo svoje andjele cuvare samo treba da ih osvestimo i budemo im iskreno zahvalni zbog toga. Ljubim te Jelena zivot je divan samo treba da mu se prepustimo. ????

Odgovori
Kalina Andreeva 4 фебруара, 2019 - 11:05 am

Draga Jelena,
Po profesiji sam psiholog i za par meseci odlazim u penziju.Redovno pratim tvoje blogove i uzivam dok ih citam. Ima puno toga sto izvucem iz njih i sto me potsitice na razmisljanje. Pises jednostavno,ali intrigantno. Pratim tvoj rad posebno jer mi je rad sa decom fah….veliki pozdrav

Odgovori
Vladimir Gnjatovic 8 фебруара, 2019 - 11:09 am

Ego!! Loš gospodar ali dobar sluga!! Hvala ti puno na ovom divnom tekstu! Odoh odmah da kupim knjigu!! I hvala jos jednom!

Odgovori
Katarina 8 фебруара, 2019 - 3:50 pm

Zdravo Jelena, upravo čitam knjigu Nova Zemlja zahvaljujući tvojoj preporuci. Odusevljena sam. Nalazim mnoge odgovore koji me trenutno zanimaju. Hvala. Radujem se tvojim novim postovima. Lep pozdrav, Katarina

Odgovori
Mira 9 фебруара, 2019 - 3:15 pm

Kanim se već nekoliko dana da pročitam tvoj novi post i danas sam to uspjela u miru. Tekst je odličan, ponukao me da potražim i pročitam knjigu Nova zemlja. Podsjetila si me na početke mog rada na sebi i otvorila neke nove vidike. Hvala ti.

Odgovori
Iva 6 марта, 2019 - 1:47 pm

WOW! (pozitivno-zapanjeno “wow“)
Ovo je magicno sto sam procitala upravo.
Bas je fascinantno sto je zapravo tako. Uceni smo da razlikujemo sta je dobro,lose jer tako drugi gledaju i to se prenosi s kolena na koleno. Naravno, mislim da svako kroz svoj zivot izgradi svoje licno misljenje, ali uvek postoji taj temelj od koga svi polaze i koji svi nekako pocinjemo od toga,pa nakon toga promenimo ono sto nama vise odgovara i kako gledamo na neke stvari.
Kroz par navedenih primera sam se pronasla. Koliko god se trudila da ne podvrgnem tom egu, zapravo sad vidim koliko moze da nas “pojede“ ako mu to dozvolimo. Pocela sam dosta da razmisljam da li ovo sto ja kucam upravo i bilo sta sto radim jer sam to stvarno ja, i da li to stvarno ja zelim. Zbunjuje me pogotovu kada procitam ovako nesto gde uvidim po navedenim primerima kako glava moze da nas odvuce i ono sto nam je nametnutno da vidimo negde gde mozda MI, MI zapravo ne bi ni voleli da idemo. Osecam se kao da je nase ja umetnutno u nasa tela i ako se ne razbudimo, ne upravljamo vise mi nego nase telo i ego. Fascinantno je i zbunjujuce. Kao u nekom zacaranom krugu. I na kraju kada povremeno razgovaram sa nekim o ovako dubokim temama mislim da sam uradila nesto i onda koliko god sam na oprezu da ne dozvolim da me takve stvari nadvladaju shvatim koliko nekad nisam ni svesna jer bas ovi primeri govore o tome. I ko onda upravlja nama? Kako neki ego moze da dodje i da nesvesno napravi nesto od nas,a da mi to ne zelimo. Odakle ta moc, kada ja vladam sobom?

Jako jako lepe teme o kojima pises. Volela bih da vise pises o knjigama koje citas. :))

Odgovori
Nenad 21 јула, 2019 - 3:14 am

Postovana Jelena,
Iz Vaseg teksta se vidi da polako izlazite na duhovnu stazu. Bez obzira na to ego ce se naci na tom putu, to je neminovno. Sami ste rekli da je ego lukav u svojoj manifestaciji. Vazno je uociti da ego i um nisu zlo, naprotiv, to su mehanizmi za sticanje spoznaja u ovom nasem objektivnom svetu. Svest se fragmentisala, kao takva zauzela formu, kroz koju se mi ispoljavamo putem uma i naseg tela u ovom objektivnom svetu. Nasa fragmentisana svest nema mehanizne, da bi bila svesna Izvora, odnosno celokupne manifestacije i svesti od koje se odvojila. Ekart Tol je u svojim knjigama je veoma dobro obradio ego. Iz njegovih izlaganja se vidi da se radi o prosvetljenom coveku. Pored njega veoma je korisno citati Osa, a takodje u Beogradu je je ziveo covek, cije je ime bilo Drago Bjelica, koji je nazalost preminio u januaru ove godine. Njegovi tekstovi pod imenom „Biblija za novo doba“ su mene izveli na duhovnu stazu. Iz vase prve recenice se vidi, da vi vec spoznajete sta nam je ciniti, Dostici unutrasnji mir i spoznati sebe. Drago Bjelica upravo svoju „Bibliju za novo doba“ pocinje recenicom: „Spoznajom sebe rastete od licnosti do Apsoluta“. Mislim da je problem velikog broja ljudi traganje za duhovnoscu. Nazalost, veliki broj ljudi to pokusava , ali ne uspeva. Sama ideja o traganju udaljuje od duhovnost. Traganje znaci da se nesto nalazi izvan nas, te da treba da ga nadjemo. Dakle, ovde imamo subjekat koji trazi neki objekat, koji se nalazi izvan njega. To vam je kao kada covek trazi sesir koji mu se nalazi na glavi. On ga trazi svugde, ali ga ne moze naci sve dok ne postane svstan da mu se nalazi na glavi. Tada se udari u glavu i nasmeje se svojoj gluposti. Nije sustina u tome da se traga negde vani, nego je potrebno okrenuti se unutra i spoznajom polako koracati ka Izvoru. Mnogi ce postaviti pitanje: „Sta treba da uradim“? Moj odgovor bi bio: “ Nista. Samo spoznaj, stavi se u ulogu svedoka i posmatraj. Spopznaj mehanizme uma i ega. “ Kada covek spozna mehanizme svog ega i uma, tada ce biti u stanju da se odvoji od njega, odnosno da se ne identifikuje sa njim. To je veliki korak ka duhovnoj stazi, bez bilo kakve aktivnosti. Ne treba se boriti protiv ega i uma. Sustina je sprijateljiti se sa njima, ali im dati do znanja da nema identifikacije sa njima, da se ne mogu vise koristiti trikovima da bi gospodarili kao sto su to ranije radili.
Srdacan pozdrav
Nenad Gavric

Odgovori
Miodrag Dražić 12 марта, 2020 - 12:08 am

Ego ne treba proučavati već se distancirati od njega! Zašto? Jer je ego neprirodna tvorevina koju mi sami stvaramo i aktiviramo time što poverujemo da u nama živi oponent, zadužen da nam danonoćno kontrira, podmeće nogu i zagorčava život. Upravo sam na svom fb profilu okačio post na tu temu. „Ljudi su žrtve opšteprihvaćenog (čitaj nametnutog) uverenja da svoj život moraju podrediti zahtevima ego svesti, po meni jedne neprirodne i nepotrebne tvorevine koju sami kreiramo prihvatajući (verujući) da u nama postoji dežurni oponent zadužen da nam podmeće nogu i zagorčava život.
Tako izgleda mora da bude. Ja sam počeo ozbiljnije da sumnjam u svoju programiranost tek kad sam ostavši bez ideja kako da izađem iz začaranog kruga uslovljenosti, došao do tačke pucanja. Doneo sam u tim dramatičnim trenucima sudbonosnu odluku da se menjam iz korena. Uhvatio sam se takoreći za najtanju slamku, jer tokom života nikad nisam razmišljao o tome da iza svih mojih odluka stoje nekakvi filteri uma kao skup nasleđenih i stečenih programa.
Izgubivši prethodno sve poslovne, ljubavne i životne bitke koje su se mogle izgubiti, odrekao sam se vekovima taloženog sadržaja podsvesnog uma i njegovog podstanara ega.
Život mi se nakon toga pokazao u svoj svojoj bistroći, štedrosti, svetlosti i punoći..

Odgovori
Jovana 23 априла, 2020 - 9:36 pm

Neverovatno, u poslednje vreme sam bas razmišljala na temu Ega i kako bih volela da dođem do nekog kvalitetnog sadržaja na tu temu. I „slučajno“ sam naišla na ovaj divan tekst!
Generalno, obožavam teme vezane za spiritualnost. Često imam izazove sa Egom, valjda to i ima smisla jer sam mlada, donedavno bila student, uskoro upisujem i master studije. Kao što ste naveli gore da je E. Tol rekao, da je ok da mladi budu ambiciozni, ali opet i u sadašnjem trenutku. Slažem se i believe me, strugle is real ?
Hvala za ovakve price,ovakva znanja koja delite sa nama! ?

Odgovori

Ostavite komentar

8 − five =

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.