Autentično dete i svestan roditelj

by Jelena
autentično dete i svestan roditelj

U narednih nekoliko blogova podeliću sa vama moje beleške i zaključke na temu roditeljstva koje sam izvela iz raznih knjiga, razgovora sa stručnjacima, ali i preispitujući sebe. Mnoge od mojih svakodnevnih aktivnosti sa decom postanu vrlo dramatične kada sam neispavana ili pod stresom. Pošto sam ja ta koja pravi izbore kako ću da idem kroz život, odlučila sam da pronadjem način kako da ostanem dosledna svojim vrednostima i verovanjima čak i kada mi je lakše da krenem prečicom. Želim da budem svestan roditelj i pomognem svojoj deci da budu autentična u svemu što rade. Kako? Pročitajte! 

Pretvorim se u vrlo džangrizavu mamu kada sam neispavana. Nemam previše strpljenja i sve mi se čini ozbiljnije i dramatičnije nego što jeste. Reagujem bez ikakvog takta i na sitnice jer sve što posmatram oko sebe posmatram sa osećajem nedostatka – manjak sna, manjak energije, manjak strpljenja, ali i manjak ljubavi prema sebi.

S obzirom da u glavi tačno imam zamisao kako želim da stvari izgledaju, osećam snažnu potrebu da se usprotivim dogadjajima oko sebe i podesim ih da budu po mojoj meri.  

Od kako sam počela da radim na sebi, postala sam mnogo svesnija tih mojih žutih minuta, kada nisam baš sva svoja. Kada uvidim da sam se izgubila u umoru i brigama, lakše sebe vratim na put.

Tada tražim pomoć i zamolim da me neko odmeni dok se ja na kratko odmorim i napunim baterije. U suprotnom, nastavljam sebe da doživljavam kao žrtvu i pokušavam da se branim od života koji se nesmetano odvija baš kako treba, a ne kako sam ja zamislila.

Sve one ideale o roditeljstvu koje imam i po kojima želim da se vodim nekako potisnem u tim izazovnim momentima. Tada se pretvorim u osobu koja pokušava da koriguje i kažnjava svoju decu ukoliko ne slušaju, a ne da ih razume i poveže se s njima.

U tim trenucima čak uhvatim sebe da sumnjam u ispravnost razmišljanja da nije dobro decu vaspitavati batinama kada su tako nemogući. Ali pravo pitanje je da li su oni nemogući, ili ja?

Knjige su mi uvek dobar saveznik u tim momentima. Često stupim u kontakt i sa piscima knjiga (kada je moguće) sa željom da produbim konverzaciju i razjasnim neke delove koji mi nisu najjasniji i koji me intrigiraju. Obratim se ljudima koji imaju više iskustva, idem na radionice, slušam podcast-e, blogove, gledam videe na Youtube-u. To su uglavnom moji načini da pronadjem odgovore na moje dnevne dileme.

U narednih nekoliko blogova ću podeliti sa vama moje beleške na temu roditeljskih dilema o tome kako da nadjemo neki zajednički jezik sa decom pa da svi budemo pobednici. Knjiga Dr. Šefali Tsabari “Van kontrole: Zašto disciplinovanje deteta ne daje rezultate i šta daje” mi je sjajan oslonac i podrška u tim izazovnim danima i evo nekih beleški iz te knjige.

Put ka svesnosti je put mudrosti

Dr. Šefali nije pisala ovu knjigu kao priručnik, za razliku od drugih knjiga na temu roditeljstva koje možemo da nadjemo u knjižari. I sama kaže da je izbor da budemo svesni roditelji put mudrosti, a ne praktičnih saveta. U knjizi nam ne daje predloge kako da nateramo dete da nas sluša i bude pokorno. Naprotiv, cilj je da prepoznamo detetovu autentičnost i negujemo je.

Da bi mogli da budemo dobar roditelj našem detetu, moramo da prepoznamo prvo dete u sebi i da ga negujemo. Na neki način, mi smo deca koja odgajaju decu i moramo da radimo na tome da budemo svesni, prisutni i “celi” u toj ulozi.

Ukoliko ima neki deo nas koji je slomljen kao posledica trauma i loših iskustava iz prošlosti, baš taj deo će nas sprečiti da budemo dobri roditelji našem detetu.

Tada se naši strahovi i traume stavljaju na listu prioriteta da ih naše dete nikada ne proživi i u svemu se vidi potencijalna opasnost a ne prilika za učenje.

Evo jednog citata iz knige koji dobro oslikava tu misao (ovo je moj slobodni prevod, originalni citat pročitajte na engleskoj verziji sajta)

Cilj roditeljstva je da volimo naše dete iz unutrašnjeg osećaja obilja, što znači da im ne prilazimo sa strahom za njihovo blagostanje ili uspeh. Pošto se osećamo potpuni u sebi, nemamo potrebu da ih prilagodjavamo svojim potrebama. Ispunjavamo sopstvene potrebe iz autentičnog osećaja sebe koji smo počeli da oporavljamo, a to nam omogućava da budemo prisutni za našu decu na način koji je njima potreban, bez ikakvih uslovljavanja i potreba sa naše strane. Kako oni izgledaju ili kakve rezultate prave nije naš lični odraz, niti utiče na nas. Naše želje da budu srećni i uspešni jer ćemo se mi bolje osećati padaju u vodu.

Kada počnete da radite na sebi shvatite da ne postoji savršeno roditeljstvo. Prihvatite da niste savršeni i trudite se da budete prisutni i svesni. Kada napravite grešku, svesno pristupate njoj i ne pretvarate se da se to nije desilo.

Prihvatite da i vi grešite, a samim tim postajete i tolerantniji na greške vašeg deteta. Prihvatite da je vaše dete savršeno bez vaših korekcija. Ne posmatrate više situacije kao dobre ili loše, već su takve kakve su. Prosto jesu.

Tada ulazite u stanje Budnosti, a ne Biznisa.

Kada ste u stanju Budnosti, onda prihvatate svet oko sebe kakav god da je. Ne tumačite stvari i ne prepuštate se strahovima i brigama. Odupirete se vodjstvu Ega jer najzad prepoznajete njegovo postojanje.

A kada smo u stanju Biznis-a, onda počinjemo da posmatramo stvari kroz dualizam: dobro – loše, belo – crno, bogato – siromašno, uspešno – neuspešno.

U našoj glavi konstantno vrtimo film o tome kako smo mi zamislili da treba da izgleda naš život. Nismo ni svesni koliko takva očekivanja utiču na kvalitet naših života jer smo sve vreme u trci da stvaramo što više, radimo što više, pravimo što više. Jer nikad nije dosta. I ne postoji NE kao odgovor, i spremni smo na sve da bi se taj film u našoj glavi najzad ostvario i tada ćemo najzad biti srećni i u miru.

U tom filmu naša deca imaju vrlo značajne uloge, koje smo im mi pisali. Oni moraju da budu lepi, zdravi, nasmejani, vredni, poslušni, empatični, snalažljivi, uspešni, cenjeni… Eto sve to, bez ikakvog pritiska.

Ukoliko ne uspeju da ispune naša očekivanja, mi ćemo sve da učinimo da ih izvedemo na “pravi” put. Jer mi znamo bolje od njih samih šta im je potrebno da budu srećni i uspešni. Mi smo stariji, iskusniji, a i mi smo ih pravili.

A šta bi se desilo kada bi ih jednostavno prihvatili takve kakvi su? I možda čak i dozvolili da oni izaberu šta njih čini srećnima s poštovanjem, a ne sa “videćeš ko je na kraju bio u pravu” podsmehom?

Ponašanje deteta je odraz njegovog unutrašnjeg stanja i njegovih potreba. Naš jedini posao je da prepoznamo te potrebe i pomognemo mu da ih ispuni.

I mi sami još uvek učimo šta je to ljubav. Tek kada otkrijemo istinsku ljubav prema sebi, moći ćemo na pravi način da volimo ljude oko nas, uključujući i našu decu. Tada ćemo voleti iz osećanja obilja i potpunosti, bez želje da kontrolišemo ili očekujemo od nekoga da nas učini kompletnim. Mi smo onda savršeni baš kakvi jesmo, i tada ćemo posmatrati i druge tako.

Imam puno beleški na ovu temu I jedva čekam da ih podelim sa vama i da pričamo o tome. Za sve vas koji niste još uvek postali roditelji i mislite da još niste spremni za ovu temu, savetujem da nastavite da čitate.

Cilj svakog rada na sebi je da negujemo dete u sebi – naše unutrašnje dete. Mi smo na neki način sami sebi roditelji, celog života.

Kao što brinemo o našoj deci, moramo da brinemo i o sebi – s puno ljubavi, strpljenja i razumevanja.

Ako ponekad izgubimo strpljenje i ne odreagujemo na nestašluke naše dece iz onog svesnog dela sebe, već za par minuta imaćemo priliku za popravni jer “greške” su sastavni deo svakog napredovanja.

Deca su nam poslata kao najveći učitelji i mi imamo privilegiju da rastemo sa njima.


Podelite sa mnom u komentarima kako vi vaspitavate vašu decu? Na koji način ih usmeravate i kako prevazilazite njihove nestašluke? U kojim situacijama se osećate potpuno bespomoćno?

A za one koji još nisu postali roditelji – da li se sećate kako su vas roditelji kažnjavali ili uslovljavali da izadju na kraj s vašim nestašlucima? Jeste li imali zabrane telefona, izlazaka, igrica? Kako ste se osećali u tim trenucima i da li ste se bunili?

Moji spiritualni učitelji su me uvek navodili da se vratim u detinjstvo, tamo me čekaju svi odgovori.

Zanimljivi članci

33 komentara

Katerina 14 марта, 2019 - 11:26 pm

Draga Jelena,
Zaista divan tekst. Majka sam 6ipo mjeseci malog Stefana (i on se zove Stefan ?) i u ovom periodu osecam taj prvi pritsak u sebi kako biti najbolji roditelj mog djeteta. Naravno, umor i neprospavane noci radi svoje, pa vrlo cesto se uhfatam sebe kako reagujem onako kako ne bi ja zelela, i ondak sledi pitanje kako je najbolje reagovati i gde gresim?
Trudim se da razumem sta djete zeli mi reci i uvek mi je to u glavi da djete ne mogu manipulishati svama ili mozda zeli vama razljutite, samo ima svoje potrebe i osecaja i zeli biti razumjeno. Do sad, u ovim 6ipol mjeseci shfatam da nqjbitnije za djete su ljubav, paznja i sa mirnom glavom saslusati sta trazi od vama, jer ste vi sve sta on ima ? nastavi za ovakvim tekstovi za roditeljstva, zaista inspirise… ispricavam se na moj srpski, nije mi materni jezik ?
Pozdrav,
Kate iz Skopje, Macedonia

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:26 pm

Pozdrav za vas Kato!

Ja sam sa prvim detetom jurila kroz odrastanje zureci da sustignem znanje jer sam se osecala jako nelagodno sto mi je dodeljena tako odgovorna uloga roditelja a da ja u stvari nisam uopste bila „opremljena“ za nju. Sve sto sam citala do tada i mislila da znam teoretski mi nicemu nije sluzilo kada sam se zatekla u situaciji gde sam i neispavana i preplasena i s osecajem krivice i beskrajne ljubavi…. sve te emocije, pa onda gomila razlicitih misljenja i saveta, svako vam govori sta da radite… vi zbunjeni… hehe, u stvari sva ta galama je toliko dobra za nas jer mi od nje poludimo i hocemo da pobegnemo. Tad sve iskljucimo i najzad se vratimo sebi i pocnemo da slusamo sebe i svoju intuiciju.

U glavnom, istinski verujem da je uloga majke nama poslata da najzad prepoznamo taj najdivniji glas i moc koju imamo u sebi. Dok gledate vase dete kako raste, rastete i vi. Kada sam pohadjala kurs roditeljstva na institutu IAHP u Filadelfiji pre 4 godine, rekli su nam jednu za mene najupecatljiviju poruku: Svako vece kada se pozdravite s vasom bebom, dobro je pogledajte i zapamtite. Ona ce sutra vec biti drugacije dete….“ Toliko brzo rastu i napreduju pred nasim ocima, a mi to ni ne primecujemo. Mislim, bilo je tu i drugih poruka, ali za mene u tom trenutku a i sada, ta poruka odzvanja tako jako…. Sve odgovore cemo pronaci u sebi, ako dozvolimo sebi da rastemo s decom.

Puno vas pozdravljam!

Sve najlepse,
Jelena

Odgovori
Ana Vidovic 15 марта, 2019 - 8:38 am

Draga Jelena,
Divno je sto si pisala o ovoj temi, nedavno sam saznala za Dr Sefali, pogledala sam nekoliko njenih intervjua i predavanja na you tube-u i odusevljena sam, sve sto govori ima toliko smisla. Trenutno citam „Conscious parenting“ a nameravam i druge dve. Ono sto je meni pomoglo su knjige Jespera Jula, Vase kompetentno dete, Kako reci ne mirne savesti, zatim knjige Dr Dan Siegel-a npr „Wholebrain child“ (prevedena je nedavno i na srpski) kao i „How to talk so kids will listen and listen so kids will talk“. Puno mi je pomogao i program prirodnog roditeljstva koji sam upisala da bih eto saznala kako da pomognem svom detetu ali se ispostavilo, kao i u predavanjima dr Sefali da prvo moram krenuti od sebe. 🙂 Toplo ga preporucujem. Pozdrav

Odgovori
Jovana 15 марта, 2019 - 2:29 pm

Samo mala podrska za sve knjige koje je Ana navela, a posebna preporuka za Program Prirodno roditeljstvo od 0 do 6 – Tomislav Kuljis.

@Jelena hvala za sve, napokon da cujem da se o Dr Shefali prica i na ovim prostorima <3

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:27 pm

Ah da citala sam ovu knjigu how to talk to kids… skroz je dobra 🙂 A ove druge preporuke cu potraziti!!! Hvala vam puno na preporuci! I vama Jovana! Divno je sto mozemo ovde da delimo svi 🙂

Odgovori
Tanja 15 марта, 2019 - 1:17 pm

Draga Jelena,ja sam mama tri decaka od 9,11 i 15 godina.Ljubav ljubav i samo ljubav.Kresaka je tu bilo i sa moje i sa njihove strane.Sednemo,raspravimo,izgrlimo se i idemo dalje.Najlepsi i najtezi posao na svetu.Dodala bih da sve sto znam,ucila sam kroz njih.Upoznavajuci ih shvatila sam da su to tri potpuno razlicite licnosti.Najvaznija stvar je dobro poznavati svoje dete.Naspram toga se tako i ophoditi.Nije lako ni malo,ali je lepo.Kako mi to uspeva?Tako sto sam kuci sa njima vec 15 godina.Vodila sam se time da su oni prioritet.Da li sam pogresila?Mislim da nisam,pogotovo kada danas vidim da oni izrastaju u divne mlade ljudi.

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:28 pm

Wow. 15 godina!!! Svaka vam cast Tanja!

Odgovori
Bojana 15 марта, 2019 - 3:41 pm

Odlican tekst! Snazno i konkretno, izlazak iz zone komfora 🙂
Valjda je najteze postati svjestan sebe i tu je caka, nije dovoljno postati samo svjestan sebe u nekom trenutku, to je rad na sebi cijeli zivot i to tezak rad :- ) Ja cesto padam, pa se vracam i tako u krug. Nekad bude lakse, nekad teze…Hvala za preporuke! Pozz

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:29 pm

Niste jedini Bojana 🙂 Svi mi prolazimo kroz te uspone i padove.. Kazu da je bol zato prisutan u nasim zivotima, da nas natera da se pokrenemo.

Odgovori
Danijela 15 марта, 2019 - 3:50 pm

Divan tekst Jelena. Majka sam devojcice 6 god i decaka od 6.5 meseci …. tek uz drugo dete i njegov odgoj shvatam koliko sam ustvari sa privim detetom strepela previse razmisljala i dramila za bitne ali i nebitne stvari( ovih je bilo vise ?)… uhvatim sebe tako kad sam neispavana i u manjku energije da umem da se dernjam ko magare i to uglavnom na starije dete posto ovo drugo je beba i to nema poente i onda se samo trgnem osvestim trenutak i stanem i kazem sebi: Halo zeno pa sta to radis ? Sreca je sto vrlo brzo osvestim taj momenat pogledam u kcerkicu i sve mi bude kristalno jasno…. ❤ zagrljaj osmeh i poljubac je lek … puno pozdrava od Danijele

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:30 pm

Imam isto iskustvo i ja! Sa drugim detetom sve ide tako lakse…. neverovatno!

Odgovori
Sladjana 15 марта, 2019 - 5:51 pm

Draga Jelena, dr Sefali je napravila prekretnicu u mom roditeljstvu i mom unutrasnjem preobrazaju. Oduvek sam se osecala “ostecenom” vaspitanjem koje su moji roditelji dali, i oduvek zelela da budem drugaciji roditelj, ali nisam znala kako. Citala sam gomile knjiga o roditeljstvu i dosla do zakljucka : pa ja bih morala da se izolujem negde, da u se suocim sa sobom i popravim, i takva “drugacija/oporavljena/nova” mama da se vrati svojoj deci. U ocaj me bacala cinjenica da je to apsolutno nemoguce (i apsurdno sada mi se cini), a onda dr Sefali dodje u moj zivot, tj. dobijem odgovor na moje pitanje. Ja, moje dete, i svaki sadasnji trenutak koji imamo su prilika da saznam KAKO – najpre da vidim sopstvenu reakciju, misli, osecsnja – ako su “negativni” eto prilike ds to istrazim, da pitam dete u meni odakle izranja ta senka, da rascistim sa proslim i priglim ovo sada. Da se povezem sa detetom, cujem ga i vidim, ali zaista, i prepoznam njegovu/njenu autenticnu potrebu koja stoji iza ponasanja na koje reagujem. Ako ne uspem, da budem nezna prema sebi, da budem sebi roditelj kakav zelim da budem svojoj deci. Eto, to je ukratko moje otkrovenje. Od svega, najteze mi je ovonposlednje, da budem sebi dobar roditelj, ali kada uspem, znam da sam tada bolja i svojoj deci. Pozdrav Jelena! Nisi sama 😉

Odgovori
Olivera Olja Petrovic 15 марта, 2019 - 9:19 pm

Draga Jelena,
sa velikim zadovoljstvom citam blog i zaista se radujem svakom novom tekstu . Pokusavam da se suzdrzim od komentara da ne budem dosadna sa svojim iznosenjem misljenja ali me sadrzaj bloga jednostavno motivise da nesto napisem .
Elem, da bi decu krenuli da kaznjavamo prvo trebamo da naucimo kada ne trebamo da ih kaznjavamo. Ne trebamo da ih kaznjavamo nikada :
1.Pre rucka – obedovanja
2.Za vreme obedovanja- rucka
3.Pre spavanja
Zasto, zato sto su hrana i san osnovne potrebe dece . Deca trebaju da imaju urednu ishranu i uredan san. Ako ih kaznjavamo pre ili za vreme jela mogu da uslovljavanjem povezu napetost lose osecanje sa hranom koju jedu i da pojedine vrste hrane posle odbijaju da jedu . Kazemo “ dete ne voli boraniju, nece mleko, odbija sargarepu“ uprvo zbog toga sto je neprijatan dozivljaj povezalo sa odredjenom vrstom hrane . San treba da bude spokojan i miran , ako dete kritikujemo pre spavanja moze doci do toga da se uznemiri i da posle dobije poremecaj spavanja.
Sto se kaznjavanja tice najkonstruktivnije je da detetu ne uskracujemo osnovna prava kroz kaznu pravo na igranje pravo na slobodno vreme pravo na druzenje , ali ako sa detetom ponovimo postupak u kojem je pogresilo zajedno naucicemo ga kako treba pravilnije da reaguje i da ispita nove mogucnosti . Deca sa vec dve i po godine odlicno znaju da razlikuju dobro od loseg ali ispipavaju granice . Istrazuju granice sta mogu i koliko .
Nekada bezobrazluke mozemo samo ignorisati naravno ako nestasluci ne prete da ugrize zdravlje i zivot deteta .

Odgovori
Tijana 17 марта, 2019 - 6:58 am

Ovo nigde nisam imala prilike da procitam a tako je . Primetila sam da deca ne jedu neku hranu i bilo mi je cudno kako to i zasto kada nemaju formiran ukus . Olja imate li vi vas blog ?

Odgovori
Aleksandra Rajovic 17 марта, 2019 - 2:07 pm

Postovana Olja,
Mozete li neki kontakt da ostavite posto ste psiholog da vas kontaktiram hvala unapred .

Odgovori
Dragicevic 17 марта, 2019 - 9:41 pm

Ili neki mail na primer , hvala puno .
Na internetu ima neka knjiga za decu da li ste vi autor knjige za decu “ Prva ljubav puta dva “ ?
Ako jeste u Delfi knjizarama je stavljena u knjige za decu pa me zanima sadrzaj da li ima saveta za roditelje ?

Odgovori
radmila 17 марта, 2019 - 3:12 pm

Ja sam bila ubeđena da deca imaju izgrađen ukus i da ne jedu neke namirnice zato što im se ne sviđa ukus . Vaša konstatacija ima logike , imam dete u komšiluku koje neće da jede puno toga baš je probirljiv i tačno roditelji se stalno raspravljaju za stolom i stalno kad se jede neka svađa tada su valjda jedino i zajedno . I kad razmislim tačno svi koji se svađaju deca probirljivu hranu jedu. Znači dete koje odbija neko jelo je na neki način izloženo nasilju i negativnom uticaju od strane odraslih . Ako bi mogli malo opširnije da napišete o tome kada ne treba kažavati decu bila bih zahvalna da ih ne nerviramo nego da ih usmerimo u boljem pravcu . Razumela sam za ove tri situacije ali ako ima još nešto podelite sa nama hvala .

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:53 pm

Vrlo interesantno, zapazanje. Hvala sto ste podelili. Evo i mnogi roditelji se zahvaljuju 🙂
Meni je nekako prirodno doslo da Stefana ujutru i uvece kada je najvise „receptivan“ podsetim na lekcije koje smo naucili u toku dana. Uvek zavrsimo sve razgovore kao pobednici, na kraju dana mi je jako bitno da se osvrnemo na momente na koje nismo ponosni i zajedno nadjemo neku pouku ili resenje. Stvarno sa tim imam super iskustvo. U institutu su nam bas preporucili da te momente iskoristimo mudro, a ne da ih „kritikujemo“…

Odgovori
Vlasta 17 марта, 2019 - 1:17 pm

Draga Jelena, hvala na inspirativnom tekstu.

Ja sam Vlasta, mama Andreja (2 godine). Rad na sebi otpočela sam pre nekoliko godina sa željom da otkrijem neotkrivene delove sebe i možda odgovorim na neka pitanja. Sa dolaskom Andreja na ovaj svet otvorila se tema pitanja svesnog roditeljstva sa željom da u svim izazovima koji dolaze zadržim svesnost. I nije lako, ponekad i odreagujem kako ne bih želela ali tu je svesnost i zahvalna sam joj jer me uvek vrati na kolosek.

Andrej je danas moj učitelj, moje ogledalo ali pre svega slobodno dete od koga učim biti slobodna, biti jasna, janso izražavati emocije i svoje potrebe. Ukazuje mi na sopstvenu nemoć ali i kako da izađem iz stanja iste.

U ovom procesu pomažu mi ovakvi tekstovi i knjige uz koje saznajem mnogo i sa kojima učim. A ponajviše svakodnevna iskustva. I da, to je put, u čijem toku uživam i ratem.

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:48 pm

Draga Vlasto,
I ja se osecam bas kao i vi i tako sam i pocela. Deca ucitelji, zivot pozornica, svaki dan prilika za rast…:)

Odgovori
Maja 17 марта, 2019 - 2:17 pm

Još jedan odličan tekst. Problem je što mi često o svemu i svima oko sebe imamo zamisao kako želimo da stvari izgledaju, Puno rada na sebi je potrebno da naučimo da dopustimo životu da bude baš onakav kakav i jeste. Od svojih zamisli, očekivanja, nezadovoljstava često ne vidimo da nam život pruža baš ono što je za nas najbolje. I deca i svi ostali su tu nas nečemu nauče. A naša deca nisu naša. Ona su svoja. Rastemo zajedno.

Odgovori
Jelena 17 марта, 2019 - 9:47 pm

Bas tako draga Majo, bas tako… Ali dobro, probudili smo svest, ostalo je jos „samo“ da primenimo sva ova znanja :)))

Odgovori
Gaga 17 марта, 2019 - 10:29 pm

Draga Jelena, vrlo lep tekst, hvala sto ste dali tako konstruktivne i primenljive ideje i predloge! Ziveti sada, ziveti bez nametanja granica sebi i drugima je mozda jedna od tezih lekcija za sve nas, ali sigurno i jedna od najvrednijih :). Odrasla sam u porodici gde se su se i ljubav i uspeh merili spoljasnim i povrsnim faktorima, i jedini nacin na koji ovo uspevam da prevazilazim jeste da vidim lepo u svakom trenutku, u svakom ponasanju kod sebe i drugih i da uvek oslusnem odakle dolazi odredjeno moje ponasanje. Da li sam to stvarno ja ili je to iskocilo iz nekog starog kofera, da li sam mozda umorna, iscrpljena i reagujem u afektu? Kao sto kazete, svesnost je kljuc. Vasa deca ce vam biti zahvalna sto imaju mamu koja im dozvoljava da istrazuju svoje ja i da tako postanu najbolja verzija sebe – zar to nije najzdravije za njih i vas :). Topli zagrljaj iz Beograda!

Odgovori
Vera 18 марта, 2019 - 10:46 am

Na pocetku tvog teksta sam se pronašla isto sam se tako osecala, a dete trazi paznju naravno i onda kad ih vidimo onako iskrenog pogleda da se igramo sa njima nista nam nije tesko koliko god da smo umorni. Samo napred i veliki pozdrav ?

Odgovori
Sanja 18 марта, 2019 - 6:24 pm

Hvala za ovaj blog Jelena. Zaista je tako. Svaka rijec je na mjestu. Mom sinu je skoro 2 godine. Kad sam umorna ili pod pritiskom mnogo je teze biti majka kava znam da mu treba. U takvom danu cesto se iznerviram zbog stvari koje su prirodne za dvogodisnje djete (kao na primjer kad se samo zato prospe casa mlijeka na naseg kovrdzavog cuku 🙁 .

I ja se okrecem knjigama da nadjem savjete, da naucim i da se podsjetim… Trenutno citam (uglavnom slusam na audible ) No Bad Kids: Toddler Discipline Without Shame by Janet Julian. Knjiga je bazirana na RIE ucenju Magde Gerber. Janet cesto ponavlja da su djeca mala a mi smo veliki , mi smo za njih dzinovi, ne treba ni da ih tucemo, ni da vicemo , niti da im se sklanjamo, niti da ih spasavamo. Treba da budemo prisutni. Da dozvolimo da prodju kroz emocije uz nasu podrsku. Frustracija i promjene u raspolozenju i intenzivne emocije u ovom uzrastu su absolutno normalne. Janet ima kako ona kaze jedan blesav trik: kad su joj djeca u nekotrolisanim emocijama da bi smirila prvo sebe ona zamisli da oblaci odijelo super heroja – da se transformise u SUPER MAMU koja smireno moze da podnese snazan naletaj emocija. Snazan naletaj emocija je momenat u kom djeca uce, u kom razvijaju emocionalnu inteligenciju – to je kako ona kaze VIP = very important parenting moment. Momenat na koji cemo biti ponosni kasnije da smo svojoj djeci bili mirna luka u vrijeme njihove unutrasnje bure. Ja pokusavam ovaj trik, javicu kako ide…

A za ovo „U tom filmu naša deca imaju vrlo značajne uloge, koje smo im mi pisali. Oni moraju da budu lepi, zdravi, nasmejani, vredni, poslušni, empatični, snalažljivi, uspešni, cenjeni… Eto sve to, bez ikakvog pritiska.“ LOL – bas tako
Hvala

Odgovori
Ana Žiža 18 марта, 2019 - 10:36 pm

Draga Jelena
Imam 46 godina za sinove dva momka od 18 i 15 godina, jako poučne stvari otkrivam kroz vaše tekstove. Svoje momke(naročitog prvog sina) smo odgajali preko saveta moje sestre koja je vaspitač i uz stručnu literaturu iz te oblasti. Sa drugim detetom sam mislila da već sve to dobro znam, a nije baš tako. Oni su divni sinovi, mladići, lepo vaspitani, ali sad sa ove distance mogu da se složim sa činjenicom da moramo da budemo zadovoljni sibom kako bi stvarali zadovoljnu i srećnu decu.
Bez obzira na moje godine i iskustvo u roditeljstvu, jako prijaju saznanja koja deliš ovako javno. Često pratim vaše(Novakove i tvoje) objave (uključenja uživo)na Instagram -u i osećam neverovatnu dozu iskrenosti u vašem odnosu i posvećenost svemu što radite.
Mislim sa nikad nije kasni raditi na sebi i menjati ono što može da postane bolje i uspešnije.
S nestrpljenjem očekujem nov tekst!
Puno pozdrava teni i tvoji porofici❤️??
Ana Žuža

Odgovori
Ana 19 марта, 2019 - 5:22 pm

Nisam roditelj(imam 22 god) i mozda zvuci sasavo ali mislim da bi bilo dobro uraditi deci natalne karte jer bi na osnovu toga mnoge decije karakteristike, karakter, emocije, nacin reagovanja i oblici ponasanja postali jasniji i onda bi roditelj imao bolje smernice kako da se ophodi prema svakom detetu ponaosob. (Naravno ne vezivati se previse za cinjenice odatle jer je dosta toga podlozno promenama)

Odgovori
Saska 20 марта, 2019 - 1:09 pm

Natalna karta bi trebala da se dobija uz otpusnu listu iz bolnice , salim se malo ali ima dosta slučajnosti u tim natalnim kartama sa realnim stanjem stvari koliko god zvucalo ludo ima puno istine ako nista drugo siri pogled na svet .

Odgovori
Sanja 19 марта, 2019 - 10:25 pm

Drage mame, samo ću da vam kažem jedno veliko SVAKA ČAST. Biti majka je nešto na šta svaka žena treba da bude ponosna.
Od srca svima preporučujem knjigu „Porodični bukvar“, profesora Milice Novković. knjiga govori o tome kako dete vaspitavati bez kazne , nagrade i ostalih modela uslovljavanja. Ukoliko ste u mogućnosti možete i lično sa njom porazgovarati o svemu.
Meni je pomoglo da mi stvari budu jasnije i lakše. Imam dvoje dece, 3 i 4 godine i imamo i više nego divan odnos. Jako sam ponosna na njih, a i na nas roditelje. Bilo je svega, ali smo na vreme počeli sa radom i sada su rezultati odlični.
I apsolutno se slažem sa Jelenom u svemu na temu svesnosti jer samo svestan um je sposoban da primeti grešku, izvini se i potrudi se da istu ne ponovi. Isto tako i da primeti dobro i sebe i druge pohvali.
Veliki pozdrav za sve.

Odgovori
Aleksandra 20 марта, 2019 - 1:06 pm

Draga Jelena , jako mi je koristan ovaj blog zajedno sa komentarima koji se mogu pročitati ispod tekstova . Primenjujem neke savete već i uspešni su , čine nas srećnim. HVALA PUNO NA VREMENU KOJE KORISTIŠ DA NAM PRUŽIŠ ZNANJE I HVALA SVIMA KOJI OSTAVLJAJU KOMENTARE !

Odgovori
Katarina 21 марта, 2019 - 5:13 pm

Draga Jelena,

Beskrajno hvala na svemu sto radite i tekstovima koji su izuzetno korisni i koji pruzaju podrsku, ohrabrenje i utehu. Meni koja sam na samom pocetku pyta zvanog roditsljestvo to zaista mnogo znaci pogotovu sad kad prolazimo grcice, nespavanje, bolno plakanje a prethodno smo prosli veliki izazov zvani dojenje.
I sad dok moja beba posle plakanja zbog grceva spava u mom narucju ja citam ove lekovite tekstove koji su mi trenutno prava terapija i daju mi dodatnu energiju. I ns tebe veliko, ogromno hvala!
Sve najlepse predivnoj porodici Djokovic i da vas Bog sve cuva!

Veliki pozdrav,

Katarina

Odgovori
Danica Vojinovic 19 фебруара, 2020 - 7:20 am

Postovana Jelena,

Pratim Vas rad vec duze vrijeme i cestimam Vam na svemu sto radite pocev od Vase fondacije koja ima predivnu misiju pa sve dalje.
Svidjaju mi se Vase objave. Jako su korisne i poucne meni narocito jer se svakodnevno suocavam sa istom “problematikom” jer sam majka dvoje djece cerka 8 god I sin 5 god.
Naime, svakodnevno se boring sa jako puno obaveza pocev od onih kucnih rutinskih pa posao pa rad sa djecom (domaci zadaci, vjezbanja, pa njihove aktivnosti..) I u svemu tome me nalazim vrijeme za sebe a o suprugu tek sa ne pricam.. I osjecam da gubim nit sa svojim suprugom I nas odnos jako trpi… To je vec druga tema.. Ali morala sam i to da pomenem..
Nego da se vratim na temu djece.. I pod svim tim svaoodnemvnim pritiskom shvatam da nisam dovoljno dobra ni majka ni supruga a i na poslu ne dajem svoj maksimum. Jako je tesko na svakoj strani izgurati stvari kvalitetno I onako kako treba.. Jako cesto mi je kratak fitilj, fali mi razumijevanja za djeca, burno reagujem i shvatam da dajem los primjer svojoj djeci..
imala sam potrebu da ovo podijelim sa Vama.
Srdacan pozdrav i sve najljepse u buducem radu.
Danica ❣️

Odgovori
Ivana 16 новембра, 2021 - 10:07 pm

Uh… Kako ih vaspitavam? Ne znam. Postoji li definicija u koju moze stati sav taj sarenis kroz koji prolazim kako ja tako i moja djeca sa mnom… Imam ih troje (8,4,3). Najveci izazov mi predstavlja sto zelim a ne uspjevam uvijek prerasti i ispraviti sve ono sto je dijete u meni dozivjelo,pa tako imam vrlo nedosledne i sarenolike odgovore na njihove nestasluke… Od toga da reagujem smireno uz razgovor do galame, ucjene,prijetnje… I ja vjerujem da su onda zbunjeni jer naposletku uz takav tretman ni meni samoj nije jasno sta sam zeljela da im kazem i kuda da uputim
Tako da se slazem s tim da biti dobar roditelj prvo znaci prepoznati,zagrliti to dijete u sebi i polako,njezno ga izvesti na put na kojem zelimo biti.
Bespomocnom me cini kada vidim da ne slusaju sta im se govori.
Srdacan pozdrav. Radujem se da podijelis sa nama autore do kojih dolazis iz raznih oblasti a narocito roditeljstva 🙂

Odgovori

Ostavite komentar

nineteen − 5 =

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.