Knjiga nedelje – Rajan Holidej: Verujte mi, lažem!

by Jelena

Knjiga Rajana Holideja „Verujte mi, lažem“ koja obradjuje do detalja temu medija me je potpuno oslobodila svih izgovora da moje dnevne rutine treba da započnu sa jutarnjim čitanjem novina. Kao medijski manipulator, Rajan vrlo direktno napada i razotkriva sve alate kojima se služe blogeri, novinari, menadžeri i drugi učesnici trke za slavom. Knjigu sam pročitala u dahu jer je vrlo relevantna za posao kojim se bavim.

Ne mogu da kažem da ništa od toga nisam znala, ali definitivno mogu da kažem da nisam očekivala toliko ekstremne poteze pojedinaca, sve sa željom da dobiju svoj prostor u medijima, napakoste nekome i povećaju iznos na svom bankovnom računu.

I sama sam do skora bila tihi ali vrlo nezadovoljni korisnik medijskih portala i aplikacija. To nezadovoljstvo me je pre 4 godine navelo da se kroz Original Magazin uključim u medijski vrtlog ali sa vrlo drugačijim modelom poslovanja. Želja mi je bila da pozitivne i kvalitetne vesti pobede masovne vesti koje izazivaju negativne reakcije. Da damo vidljivost dobrim primerima i osnažimo zajednicu originalnih ljudi koji ne čekaju na posao i prilike već ih sami stvaraju. Da i oni dobiju svoj prostor. Nebrojeno puta sam čula rečenicu:

Kvalitetan sadržaj znači slabija monetizacija.

Moram da priznam da to jeste istina, koliko god obeshrabrujuće i suludo zvučalo. U glavnom, u svim sferama života, mi težimo za kvalitetom i ulažemo u njega jer nam takav stav pomaže da napredujemo. Na žalost, slika u medijima je odraz nedostatka naših kriterijuma i takodje, odraz pažljivo osmišljenih tehnika hvatanja pažnje čitalaca od strane novinara.

Skeniranje naslova i beta novinarstvo

Bombastični naslovi, isprazne vesti, neproverene informacije, nagadjanja i osude su sasvim dovoljni da kliknemo na vest. A jako često, na takve vesti nije uloženo više od 5 minuta pisanja. Svaki klik je monetizacija. Zato portali moraju konstantno da izbacuju nove vesti. Portala je mnogo i svi se bore za parče kolača. Kada moraš da napišeš 5 vesti u danu, gde je tu prostor za kvalitet i istraživanje? 

Ljudi konzumiraju vesti na internetu tako što samo skeniraju i pretrčavaju pogledom preko naslova.

govori Rajan u knjizi. Pritom, samo 44% korisnika Google News stvarno klikne na vest da je pročita.

Naslov nam oblikuje sentiment i stvara emocije koje nas teraju na akciju zvanu klik ili ostavljanje komentara. Ukoliko naslov u nama ne izazove potrebu da nešto uradimo, stiče se utisak da vest nije dovoljno bitna, polarizovana ili da je čak loše napisana.

Rajan je to vrlo slikovito objasnio u knjizi i povezao javno izvršenje smrtnih presuda (koje je ukinuto) sa osećajem koji pojedinac iznova i iznova proživljava kada se narod udruži da ga linčuje na društvenim mrežama i novinskim portalima. Dakle, jedan metod smo zamenili drugim.

Sociolog Gerald Kromer nas je podsetio da se smanjenje javnih egzekucija podudara sa porastom čitanosti tabloidnih novina. 

Nekada davno ljudi su koristili giljotinu. Sada koriste novine.

Oskar Vajld

Tehnika novinarstva koja se zove: iterativno (učestalo) novininarstvo, proces novinarstvo ili beta novinarstvo se koristi za udarne vesti (breaking news). Bitno je da budete prvi koji ih objavite a sve citate, činjenice i zaključke menjate i dopunjujete kako još informacija pristiže. To što ljudi već formiraju mišljenje sa prvim čitanjem naslova ili prvog paragrafa je manje bitno. Sav saobraćaj je već kod vas. Artur Šopenhauer, filozof, je novinare uporedio sa psima koji počnu da laju na svaki šušanj ili senku na zidu.

Napisati istinu je skupo, jeftinije je da budete prvi koji objavljuje vest.

Majkl Arington, osnivač TechCrunch

Razlog zbog kog se desio veliki uspon blogera je izmedju ostalog taj što njihove vesti nikada nisu gotov proizvod kada se objave. Oni ih konstantno dopunjuju i rade na njima i kada objave nešto pogrešno upiru prstom na drugog jer oni samo linkuju vest. Takvo pisanje vesti vas košta manje jer svaki put kad ispravite grešku u svom blogu ili dopunite vest, to znači još pregleda i još novca. Tu je moral manje bitan, a ekonomija linkovanja uvek pobedjuje. Isplatljivije je.

Primera beta novinarstva je mnogo, ali evo par koje sam izdvojila iz knjige.

Beta novinarstvo u praksi

Business Insider je na osnovu lažne dojave objavio vest da će gradonačelnik Njujorka, Dejvid Paterson, da dâ ostavku.  Ni od čega su pokrenuli lavinu reakcija i nagadjanja i iznudili konverzacije sa vodećim ljudima sa političke scene. Od jedne vesti su napravili nekoliko i dobili izjave. Svi portali koji su se takodje priključili na taj talas su slali svoj saobraćaj njima svaki put kada su ih citirali.

Naslov se menjao i od početnog:  „Bombastične vesti: Njujorški Dejvid Paterson će se obratiti u ponedeljak, gradonačelnik daje ostavku“  došli smo na „Bombastične vesti: Njujorški Dejvid Paterson će se obratiti u ponedeljak, kancelarija gradonačelnika odbija navode o ostavci“.

Da li vam takve vesti zvuče poznato?

Takodje, imamo i primer lažne dojave nečije smrti koja vrlo bolno utiče na porodicu te osobe ali i privatni biznis. U ovom slučaju reč je o Stiv Džobsu. Narod je već bio upoznat sa njegovom borbom sa terminalnom bolešću pa nisu previše ni sumnjali u vest o njegovoj smrti, iako je došla 3 godine ranije. I to ne od porodice, već od nekoga ko je imao potpuno drugačije motive.

Naime, CNN koristi svoju platformu iReport  kako bi uključila i gradjane u kreiranje vesti. Na toj platformi, svaki registrovan član može da objavi svoje reportaže i vesti a CNN će ih preuzeti i objaviti u zavisnosti od toga koliko interesovanja izazove u online zajednici. U glavnom, članovi te zajednice su rangirani na osnovu tačnosti i učestalosti njihovih objava.

Neko od manje „poštenih“ gradjana reportera je iskoristio platformu da objavi vest da je Stiv Džobs imao težak srčani udar. To je bila prva objava (ikada) te osobe na iReport platformi (dakle vrlo nizak ranking), i pritom je vest objavljena u 4 ujutru. Silicon Alley Insider, sestrinski blog Business Insider-a je odmah pojurio da objavi tu vest kao proverenu i deonice Apple-a su kao posledica toga odmah zabeležile drastičan pad. Naravno, nakon 30 minuta ta vest je promenjena i Apple je odreagovao. Zatim je Business Insider objavio vest „Gradjansko novinarstvo je upravo palo svoj prvi test„.

Naravno, niko tu nije „platio“ za pogrešnu objavu, a osoba koja je imala cilj da poljulja deonice Apple-a i pokaže koliko je budućnost brenda usko vezana za lik i delo Stiv Džobsa je trljala ruke. Medijska manipulacija je urodila plodom a evo ovde pročitajte kako Business Insider vidi svoju ulogu u tome.

Mnoge stvari koje su se možda desile, onog trenutka kada se pojave u javnosti postaju jedina realnost i istina. Dok se izvrte po svim portalima više se niko ni ne pita jesu li istinite ili ne. O njima se već priča u prošlom vremenu.

Nikada neću zaboraviti primer iz naših medija i slučaj Kantrimen. Surova osuda Ane Divac i stvaranje javne percepcije da je ona krivac i da nju neko štiti. Kada je dokazano da su to bile strašne, ishitrene i neistinite osude, malo ko je nastavio da čita te vesti. Šteta napravljena, a o tome se već priča u prošlom vremenu kao da je istina.

Ketrin Šulc u svojoj knjizi „Greške: Avanture u Marginama grešaka“  priča o tome kako su se naučnici izborili za to da istraživanja i teorije koje dospevaju u javnost i udžbenike moraju prvo da prodju kroz proveru i rešetanje kolega naučnika. Dakle, naučnici kopiraju eksperimente svojih kolega da bi proverili ispravnost tvrdnji. Na taj način se smanjuju margine grešaka.

U novinarstvu se to radi malo drugačije. Kolege novinari se ne bave time da li je nešto istinito ili ne, već koliko veću priču mogu da naprave od već postojeće vesti.

Gradjansko novinarstvo je zauzelo i neku novu dimenziju. Ljudi bez ikakve zadrške upiru svoje smart telefone u bilo kakvu scenu ili ličnost na ulici sve sa ciljem da budu prvi i dobiju pohvale svojih pratioca na društvnim mrežama. Pojedincima je velika motivacija da na društvenim mrežama budu heroji pa dosta često možemo da vidimo deliće nečijeg dana potpuno konstruisane tako da budu propraćene aplauzima i klikom na share dugme.

Kažem, do skora sam čitala vesti, jer sam demonstrativno i bezpovratno odlučila da izbrišem sve aplikacije vodećih novinskih portala, možda baš zahvaljujući ovoj knjizi.

Kako na vas utiču mediji? Da li sam vas zainteresovala da pročitate ovu knjigu?

Ne zaboravite da se upišete na moju mejling listu! U nekom od narednih blogova ću podeliti sa vama kako je ne čitanje dnevnih vesti uticalo na moj život.

Zanimljivi članci

8 komentara

Ana 21 децембра, 2018 - 11:18 pm

S obzirom da studiram novinarstvo, i da je to moje buduce zanimanje prinudjena sam svaki dan citati vijesti iz razlicitih medija, i posmatrati ih sa razlicitih aspekata, sto je ujedno i ta famozna objektivnost koju bi trebalo da posjeduju svi novinari, bez obzira u kojoj su medijskoj kuci zaposleni

Odgovori
Jelena 19 јануара, 2019 - 8:08 am

I kakvi su tvoji zaključci? kakvim novinarstvom želiš da se baviš? Kako si zamislila svoj prvi posao i gde ćeš pokušati da ga potražiš?

Odgovori
Tina 11 јануара, 2019 - 9:57 pm

Pre oko godinu dana izbrisala sam na fb stranicu Blica i prestala da posećujem njihov sajt zbog blago rečeno negativnih vesti i sadržaja. Nikada se nisam pokajala i moj dan je puno mirniji bez novina i televizije. Hvala na inspirišućim tekstovima.

Odgovori
Jelena 15 јануара, 2019 - 3:04 pm

Da, evo i ja već godinu dana uživam u svojoj energiji i izborima, a ne nametnutnim „aktuelnostima“ od kojih mi se ne izlazi iz kuće ponekad 🙂

Odgovori
Mira 18 јануара, 2019 - 1:17 pm

Tina, isto sam uradila prije par godina. Uopšte ne pratim tabloide jer sam se, čitajući negativne i loše vijesti, isto tako i osjećala. Sad živim mnogo ljepše i ispunjenje. Pozdrav za tebe i Jelenu

Odgovori
Neda Vikalo 13 јануара, 2019 - 12:21 am

Ne čitam novine radije slušam jutarnji program ili dnevnik. Volim da sam informisana o bitnim stvarima a kroz portale mi se glava napuni glupostima/naslovima. Žao mi je ljudi koji imaju javne živote, njima je mir mnogo teže naći na ovoj planeti dok mi ostali mir nadjemo i ispred zgrade na klupici.
P. S. Ovako treba i pisati o konzumerskim trikovima.

Odgovori
Jelena 15 јануара, 2019 - 2:10 pm

Ja sam potpuno sebe okružila knjigama i one su mi jedino sredstvo informisanja – ako izuzmemo društvene mreže gde vidim ponekad i živote ljudi koje pratim. Slažem se za konzumerske trikove – ista priča!

Odgovori
Sonja 20 јануара, 2019 - 5:41 am

Igrom slucaja, od 2007. nemam televizor. Od kada ne zivim s roditeljima, ne citam dnevnu stampu. Citam knjige i pazljivo biram koga i sta pratim na Instagramu. Nalog na drugim drustvenim mrezama nemam.

Na faksu su nas ucili sta je medijska manipulacija (zavrsila sam produkciju) i od tada sam pazljiva i u primanju i u davanju informacija.

Citam mnogo, rado i lako. Razne teme istrazujem. Clan sam nekoliko kluba citalaca (ukljucujuci i Next Big Idea Club). Vecina ima svoje grupe na FB-u i to mi se ne dopada. Zasto se danas podrazumeva da svi imaju nalog na toj drustvenoj mrezi?

Sem svih pozitivnih strana koja ovaj nacin zivota pruza, naisla sam i na onaj jedan negativan. Zivim u “svom svetu”, neretko ne znajuci sta se desava oko mene i koje je stanje u drzavi i svetu (sto bi se reklo — nisam u toku). Da nemam supruga koji mi ukratko objasni sve, dovoljno da znam gde je potrebno da se ukljucim vise, uplasila bih se da kriticko misljenje, sumnja (ili pazljivost) u ono sto nam se servira i probirljivost mogu takodje dovesti i do neaktivnosti po pitanju bitnih tema (sto bi nas stavilo u kos sa onima koji od straha, bombardovani raznim lazima, negativnostima u medijima).

Zato je vrlo bitno da imamo dobar filter.
Da znamo da razlikujemo manipulaciju, neproverene informacije, cinjenice, projekcije… i da reagujemo onda kada je to potrebno.
Pri korak je da se pitamo: Ko nam daje informaciju, zasto to radi, da li moze da nam da prave cinjenice, i da li nam je do sada taj izvor davao proverene informacije.
Medjutim, da li je to dovoljno?

Setimo se recenice: Ko poseduje medije — poseduje sve.
Takodje, setimo se da je svaki kadar, svako pitanje novinara, rez montazera… vrsta manipulacije.
Mozemo sumnjati u sve. Ali ni to nije resenje.

Mislim da je jedino ispravno biti otvoren i radoznao, slusati, pratiti, postavljati pitanja i ne donositi ishitrene zakljucke.

Na kraju krajeva, intuicija nam nepogresivo uvek kaze sta je ispravno. Ili sto bi rekli — Pre nego sto znas, osetis. Setimo se, samo, knjige Treptaj (Blink).
I da analiza dovodi do paralize.

Odgovori

Ostavite komentar

twenty − 4 =

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.