Put do unutrašnjeg mira

by Jelena
key to reconnecting with your inner self, put do unutrasnjeg mira

U jednom od prošlih blogova mogli ste da pročitate zbog čega je meditacija dobra za naše zdravlje. Otkrila sam da je to za mene jedan predivan put do unutrašnjeg mira i harmonije. Dosta vas me je me pitalo kako meditiram pa u ovom blogu delim sa vama jedan od mojih omiljenih načina – u prirodi. 

Postoji beskrajno mnogo načina da udjete u meditaciju. Neke meditacije se rade u sedećem položaju, neke u pokretu, za neke meditacije pevamo afirmacije i mantre, za neke vizualizujemo različite situacije i proživljavamo emocije. Mnogi u molitvi pronalaze neophodan mir.

Meditacija je i kada svesno radite neke sada već ustaljene i automatske radnje poput pranja zuba, tuširanja…. Zamislite da to radite s punom prisutnošću dva minuta. Pokušajte 🙂

Možda ste nekada svesno zastali da se divite nekom prizoru od koga vam je zastao dah. To je ta prisutnost u trenutku i pauza koju pravimo u momentima kada žurimo.

Kao što to obično biva, mi smo dali ime (meditacija) nečemu što je opšte prisutno u svačijem životu u manjoj ili većoj meri. Neki se brane od toga, neki tome teže, a neki su neutralni.

Uz veliku pomoć i vodjstvo mojih spiritualnih učitelja sam otkrila jednu veliku istinu. Dok sam ja jurila neke male korake i radovala se kada uspešno meditiram po 10-15-20minuta, misleći da tako napredujem… Primetila sam kako sam i tome pristupila kroz materijalnu prizmu.

Naime, meditativno stanje nam pomaže da otkrijemo svoj unutrašnji mir i da ga prenesemo na sve što radimo – na naš život. On ne meri koliko minuta i koliko puta dnevno ili nedeljno smo sedeli u miru. Cilj je da živimo u miru, da na životne izazove odgovorimo s poverenjem i budnošću. Da prizovemo taj osećaj što više možemo i da ga delimo sa drugim ljudima.

Ja meditiram kroz vizualizaciju ili molitve uglavnom dok sedim na nekom mirnom mestu. Nekad pomislim da nisam uspela da se isključim, ali takve meditacije mi donesu kreativnost u radu. Tada „čujem” u glavi neku novu ideju.

U stvari, ja čvrsto verujem da nema neuspešne meditacije. Pokušajte!

Šetnja u prirodi

Pre par meseci smo bili u Toskani na venčanju našeg prijatelja, pa sam tom prilikom ugrabila par sati neprocenjivog vremena u prirodi. Osećala sam veliku potrebu da se izgubim u zelenilu nakon nekoliko meseci koje smo proveli po svetskim metropolama.

Prija mi da budem sama u prirodi. Potpuno sama. Ali moram da priznam da mi u početku i nije svejedno kada počnem da hodam po visokoj travi jer znam da sam na neki način “nezvan gost”. Nekima sam možda i plen. Vrlo sam obazriva.

Afirmacije su mi nebrojeno puta u životu bile veliki saveznik, pa i u prirodi volim da ih ponavljam:

Ja sam bezbedna, ja sam slobodna, ja sam svoja!

Sve te sumnje, strahovi i nesigurnost koju osećam tokom mojih avantura u prirodi su vrlo izražene i jedino prisutne na početku šetnja. Kao da sam raštimovana. Moja energija, misli i vibracije su previše brze i neuravnotežene jer su podešene na “gradsku frekvenciju.”

Svakim korakom i udisajem ih izjednačavam sa onom koja postoji u prirodi.

Počinjem da osluškujem cvrkut ptica, zujanje insekata, šum lišća. Posmatram kako se smenjuju senke… a moj um se buni. On me tera da mislima nadjačavam te divne umirujuće zvuke. Kao da se nadmeće.

To je moj Ego. Ne želi da izgubi kontrolu. Ali u prirodi, to je neminovno. Kako se njegov glas utišava, tako počinjem da čujem tihi glas svoje duše. Ona je i te kako tu, stvarna i prisutna.

Ranije, nisam bila ni svesna da ona ima svoj vrlo prepoznatljiv glas. Sada je uvek čujem kada utišam svu drugu galamu. Ipak, to je najbitniji glas koji me vodi kroz život i zahvalna sam što ga najzad čujem. Koliko puta mi se desi da bez obzira gde sam, zatvorim oči i pronadjem taj mir u sebi.

Zahvalnost i vizualizacija u meditaciji i životu

Kada sam bila u Ekvadoru, moja učiteljica Elena me je podsetila koliko je bitno da tražimo dozvolu od prirode da budemo tu. Ona je moćna i u njoj se nalazi puno duhova koji u zavisnosti od naše energije koju donosimo nam dozvoljavaju da se iscelimo ili ne. I da je jako bitno da se zahvalimo kada osećamo mir i spokoj. Naučila me je da izgovaram ove reči:

Hvala vam duhovi prirode što ste mi dozvolili da budem ovde u miru svojim telom, umom i dušom.

Hvala što ste me prihvatili kao vašeg prijatelja, kao porodicu.

Hvala vam što vaša ljubav i čistoća isceljuje moju dušu.

Hvala Majko prirodo.

I onda udahnem duboko i kažem Ja sam deo prirode, ja pripadam prirodi.“ I dok izdišem, govorim „I priroda je u meni. Hvala ti. Volim te.“

Dok sedim u miru, osluškujem svoje misli koje se na početku baš brzo smenjuju. Svašta pokušava da ispliva na površinu i moram da priznam da nije lako odoleti potrebi da se upustim u konverzaciju sa samom sobom. Ali tu mi pomažu zvuci prirode, trudim se da ih sve prepoznam i da ostanem u sadašnjem trenutku – bez briga i strahova i planova.

Za mene je meditacija kao neki momenat u kome dopustim svojoj mašti da me vodi u bajkovite predele. Na primer, u prirodi mi je jedna od omiljenih meditacija da zamišljam kako sam ja drvo čije se korenje spušta duboko u zemlju.

Zamišljam kako komuniciram sa zemljom, sa drugim drvećem, kako prikupljam sve mudrosti i znanja, podzemne vode, minerale, i nosim ih gore ka granama da nahranim plodove. I tako zamišljam svoje telo kako se obnavlja, okrepljuje, hrani. Sav stres i brige pretvaram u energiju zahvalnosti i dok izdišem delim je sa prirodom i životinjama. Moje ruke su grane prepune plodova i cveća. Oko mene su životinje i ptice koje blizu mene, i u meni, pronalaze utočište. Mi smo jedno.

Kada dostignem taj osećaj jedinstva, da sam potpuno povezana sa svime što postoji oko mene, onda pokušavam da se što više zadržim u tom momentu. To je ono što tražim u meditaciji.

Da napustim osećaj koji potiče iz Ega, da sam bitnija, bolja, vrednija, pametnija… Samo tražim mir i mesto gde sam povezana sa svim što postoji.

Nakon toga obično čitam knjigu ili ležim na travi. Ponekad pustim muziku i plešem kao da niko ne gleda.

Dete u meni

Moje meditacije možda nisu ono što ste očekivali. Imam vrlo bajkovit um i mislim da mi to pomaže da ukrotim dobro istrenirane misli koje me vode u pravcu brige, kontrole, strahova… Ovako dok maštam, okupiram svoje misli nečim opuštajućim i nečim što me vodi putem povezanosti sa okolinom i autentičnim delom sebe.

Mislim da tada dopustim da me dete u meni vodi, i verovatno zbog toga toliko cenim vreme s mojim klincima. Podsetili su me na tu devojčicu koju imam u sebi a koja je ostala u mraku, zaboravljena kada sam ušla u svet odraslih gde moramo da budemo ozbiljni, odgovorni, da promišljamo i planiramo sve unapred. Ova devojčica kad zatvorim oči i dozvolim joj da preuzme „volan“ je stalno nasmejana, srećna, spontana, zahvalna.

Ovim blogom sam želela da vam pokažem da je meditacija sve ono što mi pronadjemo da nas opušta i čini da se vratimo svakodnevici kao najbolja verzija sebe.

Neki ljudi se bave ekstremnim sportom i to im pomaže da ukrote svoje misli i budu u sadašnjem trenutku. To je njihova meditacija. Drugi meditiraju dok kuvaju, peglaju…. Ono što je najbitnije, cilj meditacije je da živimo svaki trenutak u harmoniji. A ne da odbrojavamo minute koliko smo držali oči zatvorene 🙂

Puno vas pozdravljam i radujem se da čujem vaše misli i ideje. Da li vam se ovakav vid opuštanja čini kao dobar i izvodljiv za vas? 

 

Zanimljivi članci

43 komentara

Ana 8 фебруара, 2019 - 7:24 am

Kao mala sam veliki deo godine provodila sam na selu sa bakom i dekom. To je za mene uvek bila definicija raja. Kada bi me vratili u grad imala bih velikih problema sa spavanjem i kosmarima, preko dana bih se prejedala slatkisima i bila bih potpuno bezvoljna i nezainteresovana da se igram sa drugom decom. Kada bi me opet vratili na selo, u prirodu, istog trenutka bi me obuzeo mir, spokoj, nisu mi se jeli nikakvi slatkisi, spavala bih nocu kao na oblacima, nisu mi trebale apsolutno nikakve igracke da bih se osecala presrecno i potpuno ispunjeno. Volela sam da setam bosa osuncanom livadom, berem razlicite mirisne cvetice i stavljam ih u flasicu s vodom i na taj nacin sam pravila svoj “ parfem“. Svakim pedaljom prirode kojim bih zakoracila radila bih to potpuno svesno i preplavljena nekim blazenstvom. Naravno da tada nisam imala pojma da je to oblik meditacije ali zar je uopste bitno kako nesto nazivamo, bitno je samo da osvestimo koliko smo povezani sa sobom i koliko smo potpuni i celi bas takvi kakvi jesmo i koliko nam za to ne treba apsolutno nista. Nazalost taj mir jos uvek nisam naucila da ponesem sa sobom kada se vratim u grad. Smatrala sam da je velika nepravda sto su me bez pitanja i bez mog pristanka doveli da zivim u ovo odvratno „vestacko sivilo“. Tek kada sam pocela da radim na sebi, jako me je trgnulo kada sam cula za cuvenu izreku “ Ako meditiras na Himalajima i osetis mir, to nije tvoj mir, to je mir od Himalaja. Gde god da se nalazis, nadji Himalaje u sebi.“ Vau. To me je potpuno oduvalo. Nije meni naneta nikakva „nepravda“ sto sam dovedena da zivim u grad. Rekla sam sebi, zamisli da hoces da naucis da vozis auto i ceo zivot samo proucavas i istrazujes o automobilima i saobracaju, a nikad zapravo ne sednes u auto, pocnes da vozis i suocis se sa svim mogucim dobrim i losim izazovima koje to nosi a o cemu nije pisala nijedna od milijardu knjiga koje si procitala.
Dakle, meditacija treba da nam pomogne da ukrotimo svoj um i razvijemo stav nepristrasnog svedoka svaki put kada u zivotu naidjemo na izazov, jer cemo jedino tako moci da ga prevazidjemo. A svi izazovi su tu, da nas vrate na stazu kada skrenemo sa sa puta i odvedu nas ka jos jednoj spoznaji sebe, jednog velicanstvenog bica kakvo svi jesmo.

Odgovori
Jelena 8 фебруара, 2019 - 8:21 am

Draga Ana,
Kao da sam sa vama setala po livadi. Predivno! I da, moramo mir da trazimo i nosimo uvek…. ali cini mi se da postoji odredjeno zivotno doba kada spoznamo to, nije to nesto sto prirodno dolazi. Barem ne meni. Ja sam uvek nekako gledala slike predivne prirode i mastala da posecujem takva mesta i sedim u miru. A onda bih dosla na neko divno mesto i bila sva usplahirena, pa razmisljala „kako bih volela da je „X“ tu da podelim ovaj trenutak s njom…pa onda telefon kasnije i muzika u usima… u glavnom, trebalo mi je vremena da shvatim sta znaci mir i zbog cega mi je potreban. Mislila sam da je sam boravak u prirodi dovoljan. Ali cesto bih setala i bila zaokupirana mislima da ne bih ni primetila kuda setam. Ne bih zastala da cujem ptice, pogledam cvece i drvece. Ali eto, i to naucimo vremenom 🙂

Hvala vam Ana!

Odgovori
Sonja 8 фебруара, 2019 - 8:11 am

Vau kakav tekst! Odusevljenje!
Afirmacije za prirodu jos nisam koristila, ali su bas dobre i prvom prilikom cu ih koristiti.
Mislim da su ljudi koji imaju svest o sadasnjem trenutku ( kontrolu svog Uma i Ega) i zahvalnost prema svemu sto ih okruzuje, ljudi koji odisu mirom, harmonijom i ljubavlju. Kada se taj momenat spozna, to je kao da se potpuno novi svet otvori. Jer zaista tako i jeste. Onda svaki izbor u zivotu ima potpuno drugu nijansu.
Divno!
Hvala bezbroj puta. ✨?

Odgovori
Jelena 8 фебруара, 2019 - 9:04 am

Hvala Sonja!!! Bas tako!

Odgovori
Aleksandra 8 фебруара, 2019 - 9:30 am

Draga Jelena, hvala ti puno na ovom članku. Predivno pišeš. Zapravo mnogo nas zna mnoge stvari a ti umeš da preneseš znanje na druge. Mene je već ovaj članak opustio i imala sam osjećaj kao da čitam djetetu dok sam prolazila kroz redove. Vjerujem da je veliki posao da pišeš na dva jezika ( sama se nekada trudim da nešto uradim na više jezika) ali sigurna sam da mnogima ovo koristi, pogotovo onima koji mogu da čitaju samo na srpskom. Nadam se da ćeš imati još mnogo članaka kao ovih, milina ih je čitati.

Odgovori
Dragana 8 фебруара, 2019 - 9:31 am

Hvala draga Jelena, svaki Vaš tekst stiže u pravo vreme. <3

Odgovori
Nina 8 фебруара, 2019 - 11:33 am

Draga Jelena,

Hvala Vam na inspiraciji! Ali, nekako dok si student nemas toliko vremena da se posvetis ovakvim stvarima, niti da vodis racuna o ishrani, nazalost. Uvek sve radis „na brzinu“. Bas me je tata savetovao da meditiram kako bih iskanalila „unutrasnju nervozu“ i visak energije, i Vi u tom trenutku postavite ovaj blog?.
P.S. Da li mozete da mi preporucite neku psiholosku knjigu?

Unapred zahvalna,
Nina❤

Odgovori
Mirjana 8 фебруара, 2019 - 12:42 pm

Hvala na divnom tekstu ❤️

Odgovori
Gordana 8 фебруара, 2019 - 12:58 pm

Jelena, ti si divna! Hvala ti!

Odgovori
Jelena Pušonja 8 фебруара, 2019 - 2:18 pm

Jelena draga, pa ti ćes svojim mudrim pisanijem i beznadežnog slučaja poput mene koji samo teoriju razvija a ne dela ništa, inspirisati na delanje ? Za početak, odoh u Kšutnjak ? Hvala na svemu što činiš?

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:21 pm

Divno Jelena, drago mi je da vam je ovaj tekst poslužio kao inspiracija 🙂 Nadam ste da ste uživali u šetnji!

Odgovori
Slavica 8 фебруара, 2019 - 2:58 pm

Ja imam problem kod meditacije jer sam, do sada, mislila da se moram osamiti, zatvoriti oci i disati polako, sve to mi je delovalo nekako vestacki…

Ali, cesto mi se dogadja da radeci u kuci nesto sasvim obicno, osetim neverovatan unutrasnji mir, toliko izrazen da tada kao da se vreme zaustavi… Mislim da je to moj nacin meditacije koji ja nisam prepoznala, a koji mi se spontano sam javlja.

Zahvaljujuci ovom tekstu, ja tek sada shvatam da na tim momentina treba da radim – da ih negujem i zalivam… i to cu i uciniti.

Hvala i pozdrav Jelena 🙂

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:24 pm

Hvala vama što ste podelili s nama vaše misli i iskustvo. Mnogi misle da je meditacija nešto nedostižno, ali u glavnom je sve nedostižno kada polazimo iz tačke u kojoj nemamo dovoljno informacija… Sada imate taj mali delić „slagalice“ koji vam je otkrio novu dimenziju meditacije i možete da je primenite dok radite po kući. Sa srećom i hvala što ste nam se priduržili!

Odgovori
Brita 8 фебруара, 2019 - 4:58 pm

Draga Jelena,

gledajuci tvoje slike i price na instagramu, mogu reci da me na neki nacin inspiriras. Nazalost- sto se tice bilo kakve vrste meditacije, moram reci da kada god se ta pitanje vezu za religiju i Crkvu, vecinom je negativan odgovor. Citajuci i krscanske portale, osobe koje su se bavile jogom, reikijem i sl. su tamo podijelila svoja negativna iskustva.

Stoga, mislim da su ljudi u strahu upustati se u tako nesto (ukljucuji i mene).

Mozete li nesto napisati i na tu temu vezanu za religije na nasim prostorima kako gledaju na to?

Svaka cast na trudu!

Lp

Odgovori
Ena 8 фебруара, 2019 - 5:21 pm

Odlican tekst! Iskren, otvoren, bez rukavica. Hvala ti sto dijelis s nama svoje misli i iskustva. Posebno sam se pronasla u bajkovitom umu i mastanju. Sigurno cu to probati, tnx 🙂 ja meditiram skoro svaki dan par godina. Svega se tu dogodilo. Najvise placa, pa prihvacanja i uvidanja sebe. Volim jasnocu koju mi meditacija pruza. Imam jedno pitanje – kad god stavim fokus na dah, automatski ga kontroliram, nije prirodan vise. Jedino kad ga samo promatram je prvih 10 sek kad se probudim 😉 Ja sam prebacila fokus na druge osjecaje u tijelu (toplinu, djelove tjela, pritisak o podlogu) i to mi je fajn. Bili trebala i dalje se fukusirati na dah i na cinjenicu ga fokusom kontroliram? Ili jednostavno raditi druge oblike meditacije?
Hvala ti mnogo i hvala jos jednom na tekstovima 🙂

Odgovori
Danijela 8 фебруара, 2019 - 5:31 pm

Tekst je čista inspiracija i hvala na tome draga Jelena !

Odgovori
Nevena 8 фебруара, 2019 - 5:41 pm

Ovim postom sam shvatila da mi zapravo nije jasno sta znači biti u sadašnjem trenutku, a šta meditirati?

Odgovori
Vera 8 фебруара, 2019 - 6:07 pm

Predivan tekst kao i uvek,veliki pozdrav za tebe.

Odgovori
♡Milica ♡ 8 фебруара, 2019 - 6:58 pm

Poštovana Jelena,
Hvala Vam na ovako divnom tekstu. S’ obzirom da živim na Kosovu u mesto gde vlada potpuna tisina i mir, ovu smirenost koju osećam ne bih menjala ni za sta na svetu. Jedva čekam već sledeći blog.
Htela bih samo da se osvrnem na originalne razgovore#2. Trebali bi i malo južnije da ih organizujete za nas koji smo baš udaljeni od Beograda, a voleli bismo da prisustvujemo jer su od velike koristi i važnosti za našu budućnost. Veliki pozdrav!

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:43 pm

Draga Milice! Uživaj u svom miru!

Što se tiče Originalnih razgovora: cilj nam je da te HRove iz velikih kompanija povežemo sa mladim ljudima, da mogu da provežbaju svoje veštine i unaprede ih. Najveće kompanije u glavnom imaju svoje HRove u glavnom gradu pa je otuda i ceo dogadjaj baš tamo održan. Bilo je nekoliko mladih ljudi s Kosova. Došli su baš zbog simulacija i jako im je značilo. Predlažem da ne propustite sledeće razgovore ma gde bili!

Odgovori
Marijana 8 фебруара, 2019 - 7:46 pm

Draga Jelena, iznova predivan tekst. Vežba vizualizacije u prirodi je tako puna energije -hvala ti. Dok sam čitala tvoj tekst, um mi je ponudio predigen slike, slične onima iz filma Avatar..

Vrsta meditacija koja meni pomaže je svesno disanje…Osetim strujanje vazduha u nosnicama, osetim temperaturu vazduha, vlažnost…Zamišljam kako molekule kiseonika dolaze do najudaljenijih delova pluća, i odlaze do svake pojedinačne ćelije…Pri izdisaju dozvolim svim mišićima da se opuste, posebno mišićima donje vilice i jezika…
Draga Jelena, sa nestrpljenjem očekujem sledeći tekst. Veliko priznanje i zahvalnost za prethodne inspiracije.

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:25 pm

Hvala Marijana!!! Vama je i lakše onda, jer stalno dišete pa uvek možete da dozovete taj mir… svaka čast!!!!

Odgovori
Lea 8 фебруара, 2019 - 7:46 pm

Divan tekst Jelena! Hvala sto delis svoja iskustva sa nama citaocima, jedni od rugih mozemo mnogo nauciti. Za mene je priroda takodje idealno mesto za opustanje i meditaciju. Najprirodnije mesto za coveka je priroda. Svuda ostalo gde se nalazimo, na betonu, asfaltu i buci nisu mesta koja su u skladu sa nasim istinskim bicem. Kada smo recimo u saobracaju osetimo cesto vibracije tenzije, nervoze, zurbe… koje se sire od mnogo ljudi i skupljaju u jedan sivi oblak kolektivne svesti nad jednom ulicom, celim gradom. Odlazak u prirodu za mene je beg u tisinu i mir, u izvorno postojanje. Volim da bosa hodam po travi i osetim svaki dodir, lezim na zemlji i osetim njenu energiju kako pulsira, dodirujem drvece… Nije tako tesko biti u kontaktu sa prirodom iako zivimo u uzurbanom gradu, uvek ima neka mala oaza u blizini gde mozemo otici i provesti par sati sami sa sobom. Lido, Ada, Kosutnjak… cesto sam isla tokom radnih dana kada skoro i da nema ljudi, tako je tiho i mirno da sam se cudila kako sam blizu grada a opet tako daleko od sve te buke. I sve ona cuda na koja naidjemo u prirodi, ti mali insekti, zvuci, biljke, sve nas to oplemenjuje i vraca svom izvoru. Mene je inspirisala knjiga „Elementarna bica“ od Marko Pogacnika gde govori o nama nevidljivim bicima cuvarima prirode koji su deo nje. Bajkovito ali otvara nov pogled na te prelepe prostore zelenila koji su nam je utociste i mali predah od savremenog zivota.

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:26 pm

Zainteresovali ste me da potražim tu knjigu, hvala vam puno na preporuci!!! A potpuno vas razumem i poistovećujem se sa osećanjima koje u vama budi priroda…. Čarobno!

Odgovori
Eleonora 8 фебруара, 2019 - 9:02 pm

Divan tekst!…Cesto u nasem umu,prebiva mentalna buka(Stragova,briga,uznemirenosti).Nas Um(Ego),najcesce prebiva u proslosti ili buducnosti,anulirajuci sadasnji trenutno jer tako kreira svoj identitet.Medjutim,kada osvestimo sadasnji trenutno,otvara nam se nova dimenzija svesti,naseg autenticnog bica u kome prebiva harmonija,red I Mir.Nase autenticno bice,se razotkriva kada prestanemo da se poistovecujemo sa nasim umom,kada naucimo kako da ga utisamo I kontrolisemo,sve vise osvescujuci Sadasnji trenutak.Draga Jelena,divno pisete I hvala sto nesebicno delite sa nama….vase misli,iskustva,spoznaje,unutrasnje borbe koje svi Imani…puno znaci?

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:27 pm

Hvala vama Eleonora!

Odgovori
Marija 10 фебруара, 2019 - 10:08 am

Draga Jelena,

Hvala ti što si me upravo uvela u meditaciju. 🙂
I ja sam se počela vraćati toj devojčici u sebi, onog trenutka kada sam se zapitala kada sam bila najsrećnija. A onda sam počela da vraćam u svoj život navike koje sam onda imala. Čitala sam jako pumo knjiga kao dete, maštala sam i uživala. Moji roditelji su počeli u jednom trenutku da me kritikuju zbog toga i terali su me da se više okrenem akademskom učenju (učenju za ocene u školi), što sam i učinila.
Učenje činjenica napamet nije nikada bilo moj način, a naše školstvo uglavnom zahteva baš to.
Stoga, u jednom trenutku, na studijama, ne da više nisam mogla da pamtim, već sam počela i da zaboravaljam, imala sam velike rupe u sećanju.
Onda sam se zagledala duboko u sebe i odučila da se vratim toj maštovitoj devojčici. Sada sam mnogo bolje, ali proces oporavka od „stege“ opšteprihvaćenih normi ponašanja, još uvek traje.
Pitala sam oca zbog čega mi je branio da budem svoja, odgovorio mi je da je morao da me vraća u realnost, jer sam bila mnogo „zamišljena“. 🙂
Ne ljutim mu se, znam da je želeo najbolje za mene. Ali vreme je da o onome što je za mene najbolje odlučujem sama. 🙂
Hvala ti Jelena na ovom divnom tekstu, doživela sam svaku reč i svu energiju iz zemlje i podzemnih voda. 🙂 ❤️

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:30 pm

Draga Marija,
Vidi se da radite na sebi čim ste sposobni da se s puno ljubavi okrenete iza sebe i posmatrate svoj put… bez osuda i ljutnje. Svako radi najbolje što može u datom trenutku, a uvek može bolje samo ako smo svesni i otvorenog uma. Ja sam sigurna da ste vi morali da prodjete baš ovakav put da spoznate ovako nešto. Želim vam puno sreće u daljem radu!

Odgovori
Iva 10 фебруара, 2019 - 2:55 pm

Ohh, ohh, ohh… Hah, ne znam da li cu uspeti opisati bas tu milu devojcicu koju ti posedujes u sebi, koju takodje imam i ja u sebi.
Presrecna je, vristi u meni, skace i raduje se ovakvim tekstovima, ljudima koji mogu da me razumeju bez da moram da objasnim osecaj. Predivno je!
Jelena, ovo je prvi put da ja pisem na tvom blogu.
Iako imam 21 godinu i smatram da nasa energija treba da bude usmerena na stvari za koje znamo da ce nasem sopstvenom telu, duhu i umu doprineti dobro, jer kada dodjem to tacke gde zaista osecamo mir u sebi, ne moze nas nista pokoriti. Govorim o energiji jer je to mir u meni.
Ne volim da trosim svoju energiju na nesto sto ce samo da isisa sve iz mene. Kada se desi to, a desava se svima. Ja se ne osecam komfortabilno kada se to desi. Mozda zapravo ta energija o kojoj ja govorim nema nikakve veze sa mirom unutrasnjim i meditacijom, ali kada se meni to desi ja onda odem u prirodu ili u setnju sa svojim psom i regenerisem se(nahranim dusu).
Volim da radim na sebi. Volim da bacam u iskusenja. U iskusenja kada mozda ego zeli da poradi.
Znate sigurno takve situacije kada se mozda svadjate sa nekim i taj neko pokusava da vas dovede do njegove tacke(ljutnje,besa) i ako dopustite da vas dovede postane samo gore, jednostavno ne moze biti bolje.
U takvim situacijama se trudim da ostanem smirena,disem duboko.
Uvek sam nekako verovala da kada ljud dodju u takvo stanje(gde se mozda ne osecaju svoji pa se u prolazu nadje neko ko mora da “strada“ od te osobe) da za to uvek postoji razlog. Ovo sto smo mi danas, danas smo zahvaljuci nasim roditeljima i zivotu koji nas je tako vaspitao. Mi samo treba da budemo svesni, jer kada smo svesni mozemo promeniti nesto.

Svi smo culi barem jednom kako treba da radimo na sebi. Neki shvate to,a neki ne. Najteze je radi na sebi i poceti od sebe, ne gledajuci druge ali ako smo uporni i ako to zaista zelimo radi svog zdravijeg zivota onda vredi pokusati.
Zato se radujem iskreno ovakvim ljudima poput Jelene i nadam se da ce biti prilike upoznati te i imati priliku da te uzivo slusam.

Prijatanu nedelju zelim svima!

Odgovori
Jelena 13 фебруара, 2019 - 12:20 pm

Draga Ivo, dobrodošla i hvala što si nam se pridružila i podelila svoje iskustvo i misli. Drago mi je da čujem da si sa 21 godinom već osvešćena 🙂 To je tako moćno i divno!!!!

Odgovori
Iva 27 фебруара, 2019 - 6:34 pm

Hvala na prijatnoj dobrodoslici! 🙂
Zivis zivot pun uzbudjenja, uspona/padova, trudis se da budes dobra majka, supruga, prijatelj, ucenik … Kreces se svuda i upoznajes razne profile ljudi.
Jako sam zainteresovana za tvoje objave jer ima dosta toga da se nauci. Dosta kvalitetnih ljudi, verujem, da si imala prilika da upoznas i porazgovaras sa njima.
Da li je moguce da na mail posaljemo neke svoje predloge i zelje vezano za neke odredjene oblasti, gde si se mozda imas iskustva i da kroz te teme nam preneses svoja iskustva, utisake itd?

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:31 pm

Naravno! Pišite mi na info@jelenadjokovic.com a ja cu vrlo rado pokusati da odgovorim i pisem na vase predloge.

Odgovori
Olivera Olja Petrović - psiholog 13 фебруара, 2019 - 7:03 am

Draga Jelena , kada sam počela kao psiholog da radim sa klijentima pod otvorenim nebom rezultati su bili fantastični. Kroz psihološki rad isključivo u prirodi , ubacila sam neke vežbe pomiriši cveće, rukama osećaj travu, zemlju, dodirni vodu ako smo pored reke, zagrli drvo,osećaj prirodu,otkrivaj lepotu prirode, šetnje u prirodi, uđi u osećaj slobode i pričaj o sebi, analiziraj probleme na svežem vazduhu punim plućima…Svajkom psihologu bih preporučila da bar pola radnog vremena realizuje isključivo pod otvorenim nebom. Razmišljala sam da pišem o svojim iskustvima , deca fantastično napreduju kroz igre u prirodi kada im dajemo zadatke da naprave herbarijum, da upoznaju vrste biljaka, da krenu da uče u prirodi, da se igraju, prave sami igračke, crtaju na obalama, da sakupljaju iz prirode sve ono šta mogu da iskoriste za pravljenje nekih kreativnih stvaranja kestene grančice da ostave hranu za ptice, kućicu za ptice…. Sada si me inspirisala da zaista krenem i sama da pišem o tome, hvala ti !

Odgovori
Olivera Olja Petrović - psiholog 13 фебруара, 2019 - 7:10 am

Suština psihološkog rada pod otvorenim nebom jeste ta da klijent postigne sklad između prirode u sebi i prirode koja ga okružuje kada se taj sklad postigne život postaje lakši, zanimljiviji a njegov kvalitet se podigne na viši nivo.

Odgovori
Olivera Olja Petrović - psiholog 13 фебруара, 2019 - 7:15 am

Sa decom koja imaju neki oblik traume postizala sam sjajne rezultate kada sam radila pod otvorenim nebom, lako zavole ptice, biljke, sebe i život, lakše nauče da se raduju posle trauma, lakše im se zaceljuju duše , moram pisati o tome . Zbog drugih kolega i zbog ljudi kojima je pomoć potrebna.Hvala ti na motivaciji.

Odgovori
Jelena 13 фебруара, 2019 - 12:23 pm

Samo napred!!!! Pišite pišite… to je terapija za dušu!

Odgovori
Bojana 13 фебруара, 2019 - 6:46 pm

Pozdrav Jelena! Biras interesantne teme, teme koje pokrecu, teme koje ljudima treba da pomognu da vise rade na sebi… Procitala sam sve tekstove na blogu, sve je to lijepo, pitko, ali mi nekako fali malo vise ‘jacine’, malo vise ’emocije’ itd. Ne znam, mozda ti je i cilj bas ta blagost, ‘pretjerana’ umjerenost, strogo izvagana svaka rijec…Moj licni utisak je da ovakvi tekstovi nisu oni koji pokrecu, nece ostaviti neki jaci utisak, a za promjenu je potreban jak utisak. Zato daj malo ‘gas’ 😉

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:37 pm

Draga Bojana,

Ovaj blog je moja želja da zastanem i napišem nešto na temu onoga što učim jer nekad vrtoglavo brzo prelazim s informacije na informaciju, i baš sam gladna znanja, da počinjem dosta i da zaboravljam u tom procesu informativnog „prežderavanja.“ 🙂 Ne želim nikome ništa da namećem, već samo delim i u tom procesu i sama učim, pa otuda verovatno i vaš utisak da nije dovoljno „žestoko“ 🙂

Prihvatam kritiku i hvala vam što ste zastali da se osvrnete na moje pisanje.

Puno pozdrava,
Jelena

Odgovori
Bojana 27 марта, 2019 - 6:25 pm

Da, moguce je da sam zato stekla taj utisak…Valjda u ovo vrijeme promovisanja krivih vrijednosto, kad procitam nesto sto promovise zdrav zivot i rad na sebi, a pri tome to pise neko ko to zaista zivi i ima kredibilitet, pozelim da to bude ‘jace’, da se cuje sto dalje! Nije mi bi bila namjera kritika, nisam kompetentna da kritikujem, to je bila cisto sugestija, zapazanje…I da se izvinim za ovo ‘ti’ u komentaru, tu smo po godinama, a i ponijelo me kad sam procitala tekst, nisam vodila racuna o bontonu. Kako god, nije bilo primjereno s moju stranu, zato izvinite na propustu! Puno pozdrava iz Banja Luke 🙂

Odgovori
Branka 16 фебруара, 2019 - 12:06 am

Jedan od prvih komentara citateljke me podsjetio na divne trenutke na selu kod bake i deke, moje nezaboravne uspomene iz djetinjstva. Koliko smo tada bili prisutni u trenutku vjerovatno govori to sto su mi slike tako stvarne i upecatljive iako sam bila mala, sto osjecam mirise, emocije iz tih dana, a posebno ljubav i ugadjanja bake i deke, nase razgovore, odlaske na rijeku, vecere u dvoristu ispod vinove loze, zvuk komaraca, mir, miris pokosene trave, njeznost pilica koje sam voljela uzimati u svoje ruke, setnje do pasnjaka i nosenje vode kravi, molitve s bakom pred spavanje… ( Knedla u grlu mi stoji dok sve ovo pisem, deke odnedavno vise i nema. Zanimljivo je da iz tog perioda nemam mnogo fotografija, ali su one u mojoj glavi tako stvarne. ) U ovim godinama, na pocetku tridesetih, prisutnost moram vjezbati. Lako ispadnem iz kolosjeka. Nije mi vazno to meditiranje od 10-15 minuta ali sam primjetila da mi ipak pomaze u prepoznavanju toga koliko sam prisutna u ostatku dana, koliko sam svjesna trenutka, svojih emocija i misli. Zato se tome moram ponovo, bar ponekad, vratiti.

Odgovori
Jelena 15 марта, 2019 - 12:39 pm

Draga Branka, vi ste spremni za jednu dobru šetnju u prirodi! Nemojte samo da se sećate tih srećnih momenata, napravite nove!!! Puno ljubavi i svako dobro!

Odgovori
Ivana 9 априла, 2019 - 2:35 pm

Draga Jelena, kakva su Vaša iskustva sa Muse brain sensing headband? Ako se ne varam videla sam jedan video u kom ste komentarisali taj uređaj, ali sada ne mogu da ga pronađem… Naručila sam ga pre koji dan, još uvek čekam dostavu, pa me zanima da li je Vama značio pri meditaciji? Hvala najlepse na odgovoru.

Odgovori
Bojana Stojadinović 5 маја, 2020 - 10:09 pm

Od kada sam na svom kodu i u miru sa sobom, počela sam da prenosim na papir sve ono što mi moja duša šapće jer sam „pojačala tišinu na maksimum“ i čini mi se da sam stalno u meditativnom stanju u svim okolnostima. Taj svoj mir osećam kao neku vertikalu koja se pruža od mog temena ka dole i kad se pojave nemiri ili uplivaju energije niskihfrekvencija u moju auru, ja vidim tu vertikalu pomerenu u jednu stranu kao klatno i svesnom akcijom momentalno je vratim u onu moju vertikalu mira…to me fokusira, opušta i unosi mi momentalno osećaj ljubavi i radosti kroz zahvalnost sebi što sam uvek tu za sebe… nekad sam bukvalno isključivala negativne misli – konstruktore psihe koji se obično jave pred spavanje, tako što zamislim prekidač na desnoj slepoočnici i samo te misli tu isključim, udahnem duboko zelenu boju u sve moje ćelije i tako im kažem laku noć 🙂
Sve svoje spoznaje zapisujem i svakodnevno objavljujem na mom instagram profilu @bojana_balance kao i afirmacije koje mi se samo „spuste“…od skoro sam počela da pišem i molitve i objavljujem jer sam osetila da je to potrebno ljudima oko mene s’ obzirom na virus koji je aktuelan i da se sve oko nas uzburkalo….inače već 15-ak godina svako veče pred spavanje imam jedan ritual koji mi mnogo znači a to je da izgovorim u sebi Oče naš i nakon toga se uz koncentraciju na disanje prekstim tri puta i zamolim Boga da meni i mojima bližnjima podari psiho-fizičko zdravlje…jer zaista kada smo zdravi ostalo nam je sve lako…i sve možemo…

Odgovori

Ostavite komentar

9 + 1 =

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.